Većina vjernika ne bi se svjesno opirala Duhu Svetom. Ako doista drže do vjere, oni bi rekli: “Bože, želimo sve što je od tebe”.
Ipak, ja sam susreo mnoge kršćane koji to kažu ali u praksi to ne žive. U praksi oni kažu: “Želimo sve od tebe – osim jezika; želimo sve od tebe osim padanja”. Znam za ljude koji se boje jezika ili padanja. Ljude koji su bili bolesni i željeli su molitvu za iscjeljenje, ali zbog toga što su vidjeli da je netko pao pri molitvi, oni nisu izašli da prime molitvu.
Da ste pitali Apostolske suvremenike, žele li oni sve što Bog nudi, oni bi sigurno rekli: “Naravno”. No u Djelima 7:51 čitamo: “Ljudi tvrde šije i neobrezanih srdaca i ušiju, vi se uvijek opirete Duhu Svetomu: kako oci vaši tako i vi!”
Opireš li se ti Duhu Svetom? Odbacuješ li jezike ili padanje? Znaš li da je Bog rekao: “Pokazat ću čudesa na nebu gore i znamenja na zemlji dolje…”
Jezici i padanje su neka od tih znamenja. U njima ne mora biti ništa posebno (iako često ima), osim toga da Bog želi privući pozornost i pokazati prisutnost druge dimenzije. Kada je Savao na putu za Damask susreo Isusa, pismo kaže: “On pade na zemlju i začu glas što mu reče: ‘Savle, Savle, zašto me progoniš?'” (Djela 9:4) Slično se dogodilo i u Ivanu 18:5,6: “Isus im reče: ‘Ja sam!'” … Kad im dakle reče: “‘Ja sam!’ – oni ustuknuše i padoše na zemlju”. Čak i u nebu, stvorenje pada pred svojim stvoriteljem. Tako čitamo u Otkrivenju 4:9,10: “I kad god bića dadu slavu i čast i hvalu Onomu koji sjedi na prijestolju, Živomu u vijeke vjekova, dvadeset i četiri starješine padnu ničice pred onim koji sjedi na prijestolju…”
Pitanje je zašto je Savao pao, zašto su stražari ili Starješine padali? Iskreno, ne znam zašto, ali vidimo da u Božjoj prisutnosti, ponekad, Božja stvorenja padaju pred njim. Opirati se tomu je krivo. Ako kažemo da želimo sve što Bog želi za nas, tada se ne opiremo jezicima ili padanju već Duhu Svetom. Uzmi sve što ti Bog daje.
Autor: Damir Šićko Alić
