Customize Consent Preferences

We use cookies to help you navigate efficiently and perform certain functions. You will find detailed information about all cookies under each consent category below.

The cookies that are categorized as "Necessary" are stored on your browser as they are essential for enabling the basic functionalities of the site. ... 

Always Active

Necessary cookies are required to enable the basic features of this site, such as providing secure log-in or adjusting your consent preferences. These cookies do not store any personally identifiable data.

No cookies to display.

Functional cookies help perform certain functionalities like sharing the content of the website on social media platforms, collecting feedback, and other third-party features.

No cookies to display.

Analytical cookies are used to understand how visitors interact with the website. These cookies help provide information on metrics such as the number of visitors, bounce rate, traffic source, etc.

No cookies to display.

Performance cookies are used to understand and analyze the key performance indexes of the website which helps in delivering a better user experience for the visitors.

No cookies to display.

Advertisement cookies are used to provide visitors with customized advertisements based on the pages you visited previously and to analyze the effectiveness of the ad campaigns.

No cookies to display.

DETALJI NOVOSTI

11.12.2017.

Cjelovita poruka

Evanđelje ili kršćanski nauk o Bogu ugodnoj pobožnosti, odnosno o Božjem spasenju, došao nam je kroz Isusa. Taj nauk je došao u cjelini. Ne postoji ništa što Gospodin nije navijestio. Njegova je poruka prenesena apostolima, a apostoli su je prenijeli drugima, odnosno nama. Apostoli su je utvrdili i zapečatili. Oni su nam predali “vjeru koja je jedanput zauvijek predana svetima” (Juda 3). Ivan kaže da, ako ostanemo u toj Kristovoj nauci, tada imamo Oca i Sina. On nas također opominje da ne idemo dalje od onoga što je Krist naučavao: “Tko god ide dalje i ne ostaje u Kristovoj nauci, nema Boga. Onaj koji ostaje u toj nauci, ima i Oca i Sina.

“Ako tko dođe k vama, a ne donosi ove nauke, nemojte ga primiti u kuću i nemojte ga pozdravljati!” (2. Ivanova 9-10)

Drugim riječima, ako tko naučava drugačiju poruku i donosi neka nova učenja, učenja koja nisu u skladu s onim što je Krist naučavao, taj nema ni Oca ni Sina. Takva osoba je “otišla dalje” i naučava lažno evanđelje. Ivan nam kaže da takvim osobama ne trebamo davati podršku.

Nažalost, ubrzo nakon prvih uspjeha u širenju Evanđelja i Crkve, Neprijatelj je počeo ubacivati ljulj u pšenicu. Lažna učenja i prakse su se počeli pojavljivati i apostoli su im se morali suprotstaviti. To je razlog zašto su Juda i Ivan pisali o tome. Zbog toga i Pavao piše:

“Čudim se da se tako brzo odmećete od onoga koji vas je pozvao da budete u Kristovoj milosti, da prijeđete na drugo ‘evanđelje’. Toga drugog zbilja nema! Ima samo nekih ljudi koji vas zbunjuju i koji žele izvrnuti Kristovo Evanđelje. Ali, ako bi vam tko – bili to mi, bio anđeo s neba navijestio Evanđelje protivno onom koje smo vam navijestili, neka je proklet! Ponavljam ono što smo upravo rekli: ako vam zbilja tko navješćuje Evanđelje protivno onom koje ste primili, neka je proklet!” (Galaćanima 1:6-9)

Kao što je Gospodin navijestio, pojavili su se zli ljudi koji su počeli sijati zlo sjeme. Apostoli su to vidjeli i suprotstavili se tome. Zato Pavao kaže: “Nema drugog Evanđelja, nema druge poruke. Ako bi vam čak mi ili anđeo s neba navijestio drugačije Evanđelje, to bi bilo lažno, a nositelj te poruke proklet.”

Zbog toga u spisima ranih crkvenih otaca čitamo o apostolskoj predaji i baštini, o apostolskom naslijeđu. Oci su spoznali da su apostoli bili vjerni svjedoci, oni koji su slušali “iz prvih redova” i vjerno prenijeli Gospodinovu poruku. Oni su vidjeli da su apostoli u svojoj vjernosti žrtvovali svoje živote kao oni koji ispovijedaju Kristovu vjeru i po cijenu vlastitog života. Svjedočili su za sljedeće: “Bog koji je nekoć u mnogo navrata i na mnogo načina govorio ocima po prorocima, na kraju, to jest u ovo vrijeme, govorio nam je po Sinu, koga je postavio baštinikom svega”(Hebrejima 1:1-2).

Uz to što su vjerovali da su prvi apostoli utvrdili poruku koju nam je Sin prenio, oci su vjerovali i da je ta poruka bila cjelovita i savršena. Naime, nakon nekog vremena pojavili su se ljudi koji su negirali apostolsku predaju, tvrdeći da postoje “skrivene tajne” koje su otkrivene samo nekim posebnim ljudima, najčešće osnivačima sekti kojima su ti ljudi pripadali. Ti ljudi su naučavali da su apostoli propovijedali nesavršeno znanje i da su apostoli otišli propovijedati Evanđelje prije nego što je objavljeno znanje. Zbog toga Irenej piše:

“Moguće je, stoga, za sve, u svakoj crkvi; onima koji žele uvidjeti istinu da jasno proniknu predaje apostola koje su se očitovale po cijelom svijetu; a mi smo u poziciji da preporučimo i one koje su apostoli postavili kao nadglednike (biskupe) u crkvama i da pokažemo neprekinut niz (sukcesiju) tih ljudi sve do našeg vremena; onih koji nisu učili niti znali bilo što čime se ti (heretici) hvale.

Jer, ako su apostoli znali neke ‘skrivene tajne’ koje su prenijeli samo ‘savršenima’, skrivajući ih od drugih, oni bi ih svakako predali onima kojima su predali i same crkve. Oni su nastojali da ti ljudi (kojima su predali crkve) budu savršeni i besprijekorni u svemu. Njih su ostavili kao svoje nasljednike i predali im svoja mjesta u upravljanju ljudima. Ti ljudi, ako su obavljali svoju dužnost časno, bili bi snažna ‘kralješnica’ (crkvi), a ako bi otpali, ozbiljna pošast.

Nezakonito je pretpostaviti da su oni (apostoli) propovijedali prije nego su stekli ‘savršeno znanje’, kao što se neki usuđuju reći, uznoseći se kao (da su) oni (ti) koji poboljšavaju (nadograđuju) apostole. Nakon što je naš Gospodin uskrsnuo od mrtvih, ispunjeni su (apostoli) silom odozgo kada je Duh Sveti došao (na njih), ispunjeni puninom i dobili savršeno znanje. Nakon toga su otišli do krajeva zemlje, propovijedali Radosnu vijest o dobrim stvarima koje Bog ima za nas, najavljujući nebeski mir ljudima koji su doista isto tako i osobno prihvatili Božje Evanđelje.”

Kao što vidimo, Irenej tvrdi da nije postojalo neko skriveno znanje ili tajne koje su prenesene samo nekim posebnim ljudima. Isto tako, on nam kaže da su apostoli imali i prenijeli savršeno, odnosno potpuno znanje. To znanje je predaja koja se može proniknuti u svakoj crkvi i objavljena je cijelom svijetu.

 

Autor: Damir Šićko Alić; iz knjige “Katolička vjera u crkvenoj predaji

PODIJELI ČLANAK