“Zaklinjem vas dakle kao sužanj u Gospodinu: živite dostojno poziva kojim vas je Bog pozvao. Budite ponizni i krotki. Podnosite jedni druge strpljivo i s ljubavlju. Nastojte biti jedinstveni u Duhu, povezani mirom” (Poslanica Efežanima 4:1-3, CKK).
Evanđelje je radosna vijest o Božjem spasenju i Božja uputa o načinu života koji je ugodan Bogu. U navedenom tekstu Bog nam daje neke od uputa kako živjeti. Postoji život dostojan našeg poziva da budemo djeca Božja, ali usuprot tomu, postoji život koji je sramota za dijete Božje.
Djeca Božja su pozvana biti ponizni i krotki.
Poniznost podrazumjeva stav uma, um koji želi prihvatiti Bogu ugodno, um koji se ne protivi, ne buni. Um koji se želi podrediti.
Krotkost podrazumjeva ukroćenost, spremnost da slijedi i blagost. Krotkost je suprotna neukroćenosti. Osoba koja nema krotkost je nekooperativna, ne može biti dio tima i takva osoba uvijek štrči iz cjeline.
Sljedeće na što nas Bog poziva je strpljivost. Ona stoji u kontekstu ljubavi za druge. Kada imamo tu vrstu strpljivosti voljni smo otrpjeti druge. Iako su slabi ili su u krivu, mi ćemo biti strpljivi s njima. Nećemo ih odmah odbaciti ili potjerati od sebe. Dat ćemo im više prilika ili mogućnosti.
Osim strpljivosti, Bog nas poziva i na jedinstvo Duha. Jedinstvo je sloga ili slaganje. Kao kršćani trebamo biti jedinstveni, složni. Ne smijemo narušavati jedinstvo, ne smijemo širiti, govorom ili djelima, ono sto donosi razdor.
Puno puta kršćani ne razmišljaju dovoljno o svojim postupcima ili riječima. Ne razmišljaju o mogućim posljedicama. To ne smije biti tako. Razmisli prije nego što kažeš ili učiniš nešto. Ruši li to ili gradi? Gradi li to jedinstvo ili donosi razdor? Donosi li to mir ili nemir?
Riječi i djela koja donose nemir i podjele nisu Bogu ugodni. Ponekad se neki kršćani predaju duhu koji stvara nemir, potiče svađe i razdore. To nije Kristov Duh. Kristov Duh je mirotvoran, vodi ka izgradnji, donosi Božansku mudrost i izgradnju.
“A mudrost koja dolazi s neba ponajprije je čista. Mirotvorna je, blaga, dobrohotna, puna milosrđa i dobrih djela. Postojana je i iskrena. A mirotvorci će posijati sjeme mira i požeti žetvu pravednosti” (Jakovljeva poslanica 3:17-18, CKK).
Đavo je autor nemira. Kada netko potiče nemir on ne služi Bogu. Gdje su nemiri tu je prisutna određena opasnost. Ljudi ne vole biti na mjestu gdje vlada nemir. Samo zločesti ljudi vole nemir.
Crkva u kojoj ne vlada mir, ne može rasti. Nemir drži ljude na distanci od crkve. Zato onaj koji stvara nemir radi protiv crkve, a tko radi protiv crkve – radi protiv Krista.
Mnogi ljudi ne shvaćaju koliko veliki grijeh čine kada rade i govore protiv mira. Kada govore i rade ono što stvara nemir.
Ponekad je to govor protiv brata ili sestre. Neutemeljena optužba, ono što izaziva nepovjerenje ili strah. Ponekad je to govor protiv pastora ili crkve. Riječi koje su izgovorene stvore nemir, nepovjerenje ili strah i to osujeti Bozju nakanu. Nemojmo biti sluge nemira budimo sluge mira. Ne sijmo nemir jer ćemo ga umnoženo požnjeti.
Ljudi ponekad svojim krivim stavom i postupcima stvaraju nemir u drugim ljudima. Ne nužno trenutno izrečenim i učinjenim, već prije iskazanim. Zbog toga i njihova pojava ili prisutnost na nekom mjestu mogu uzrokovati nemir kod nekih ljudi. Ne budimo uzročnici nemira.
Bog nas poziva da budemo mirotvorci kako bismo mogli požnjeti žetvu pravednosti.
Autor: Damir Sićko Alić
