“A iznad svega, čuvaj svoje srce, jer iz njega izvire život.” (Izreke 4:23)
Iznad svega… što je to iznad svega? Iznad svega što sam proživjela i iznad svega što znam? Iznad trenutne povrede? Iznad svih mojih spoznaja o životu? Kolika je dubina ovih par riječi?
Nije bez razloga rečeno “iznad svega”. Razmišljam i pitam se koliko mi stvarno razumijemo ovo “iznad svega”?
Uvijek se dogodi neka nova situacija. Netko nešto kaže. Učini nam nešto što nam ne odgovara. Rekli su nešto što i nije baš istina. Netko tko je bio visoko u našim očima, razočara nas. Osjetimo povredu, odbačenost, strah, brigu. Jer sve se događa u odnosima. Odjednom je cijeli svijet protiv nas. Tako brzo zaboravimo na Riječ, na Duha Svetog, na svetost i posvećenje, na ljubav, strpljivo podnošenje… Zaboravimo da iznad svega, iznad svake situacije, sveg znanja kojeg imamo, nismo imuni na odnose. A odnosi su osnova čovjekova života, jer bez njih ne možemo. U njima se događa kompleksan splet naših misli, emocija, duhovnog znanja, borba protiv tjelesnosti, želja da ugodimo Bogu i donesemo ispravne odluke u kojima bi trebali
čuvati svoje srce i sačuvati ga čistim.
Što smo zadnje čuvali? Jesmo li odradili posao kako treba?
Znamo li čuvati? Čuvati znači ne dopustiti da neprijatelj priđe bliže. Psi koji čuvaju dvorište, neće dopustiti da netko priđe bliže. Trčat će lijevo, desno i lajati. Neće se povući sve dok onaj tko prilazi s nekom namjerom ne ode. Oni svima daju do znanja: “Ovdje ja čuvam”.
Tako i mi trebamo čuvati svoje srce da mu se ne približi nikakva laž i povreda. Čak i kada nam je lijepo i uživamo u nekom odnosu, neprijatelj može zasijati sjeme prevare, koje će kasnije donijeti veliku štetu. I najmanja strelica zloga ima namjeru uništiti. Kako je prepoznati? Treba slušati glas Duha Svetog i poznavati Riječ Božju. Potrebno je savjetovati se sa starijim i zrelijim vjernikom.
Srce je važno za našeg Gospodina, zato je najveća meta neprijatelju koji zna da, kada njega zagadi, može činiti u našim životima što god poželi. Kada je srce ranjeno iz njega više ne može izvirati život kojeg nam je Isus dao po svome Svetom Duhu. Možemo postati “otrovni” i tada svojim ponašanjem povrjeđujemo druge.
Iznad svega, što god da ti se dogodi, čak i da si ti u pravu, nemoj zaboraviti da je naš nebeski Tatica u kontroli i da On nikada ne spava. Prepusti njemu svoju povredu i bol i On će te provesti kroz teško razdoblje. Ne dopusti da te neprijatelj odvede u gorčinu i neopraštanje. I još jedan savjet: molitva. Moli za onoga koji te je povrijedio. Naš Tata to čeka i voli. Ako se radi o bratu ili možda sestri u Kristu, možeš se ovako pomoliti: “Oče, ti si u kontroli. Ti znaš više od mene. Ja opraštam i otpuštam, blagoslivljam. Molim tvoju volju. Neću dopustiti da me đavo laže u vezi moga brata ili moje sestre. Mi smo tvoja djeca i ti si naš Otac, odgajaj nas. Ja ti se predajem. Molim te za tvoj mir i ljubav.”
Kada tako molimo, naš se Otac pokreće, a neprijatelj mora otići. To je način da sačuvamo svoje srce, a život onda nastavlja teći iz njega. Ne zaboravi: IZNAD SVEGA, čuvaj svoje srce!
Autorica: Branka Menalo
