Mnogi ne uspijevaju osloboditi vjeru za iscjeljenje jer ih muči osjećaj nedostojnosti. Misle da će moći primiti iscjeljenje tek kada postanu savršeni. Takav način razmišljanja je pogrešan. Nitko od nas neće biti “savršen” dok ne dođemo u Raj. Svi griješimo. Isus kaže da nije došao k zdravima (pravednima), već k bolesnima (nepravednima). U te dvije kategorije spada, ili je spadala, svaka osoba na Zemlji.
Mnogi kršćani nenamjerno griješe u nekim stvarima i imaju osjećaj da nisu dovoljno dobri da ih Bog iscijeli. Smatraju da to ne zaslužuju. Takvi osjećaji često dolaze od đavla i religioznog načina razmišljanja i poput strijela napadaju našu vjeru. Kršćanin koji nesvjesno čini neki grijeh trebao bi odbaciti svaki osjećaj nedostojnosti i ne bi smio misliti da iscjeljenje nije za njega. No, treba napomenuti da oni koji svjesno nastavljaju griješiti daju đavlu moć i pravo da ih učini ili zadrži bolesnima. Ovo je poglavlje namijenjeno onima koji nesvjesno griješe, a ipak imaju osjećaj nedostojnosti i misle da ne trebaju moliti za iscjeljenje.
Temelj našeg iscjeljenja
Znam da neki vjernici ne shvaćaju što je temelj našeg iscjeljenja. Smatraju ga “nagradom” za žrtve ili djela koja su učinili i misle da će ga moći primiti tek kad se za to “osposobe”. “Osposobljenost” se, po njihovom mišljenju, stječe trapljenjem tijela u postovima, sudjelovanjem u dugim molitvama i davanjem priloga. Tim djelima nastoje privući Božju pažnju i steći pravo na iscjeljenje.
Temelj za primanje iscjeljenja isti je kao temelj za primanje spasenja. Nitko od nas nije morao postati savršen, pravedan i posvećen da bi primio spasenje. Bog je tražio da povjerujemo u Isusovu žrtvu, pokajemo se za grijehe i priznamo Isusa za Gospodina. Kad smo to učinili, opravdao nas je, posvetio i spasio svojim Duhom.
Vjera našeg srca i ono što je Isus učinio kroz svoju muku, smrt i uskrsnuće dali su Bogu pravo da nas spasi. Nama su dali pravo da zatražimo spasenje.
Biblija spasenje naziva darom:
“Milošću ste spašeni. To ne dolazi od djela da se tko ne bi hvalisao” (Efežanima 2:8,9).
Isus nije trpio samo zbog našeg spasenja, već i iscjeljenja. Na križuje platio cijenu za više stvari, ne samo za jednu. Darovao nam je cijeli “paket” blagoslova. Apostoli u Novom zavjetu upotrebljavaju grčku riječ sozo (Strong, 4982) koja znači: učiniti dobro, spasiti, izbaviti, zaštititi, iscijeliti, učiniti cijelim. U rječniku Vine’s Expository Dictionary of Biblical Words piše da se riječ sozo upotrebljava za označavanje:
– spasenja od materijalne i kratkotrajne opasnosti ili patnje
– vječitog spasenja koje Bog odmah daje onima koji vjeruju u Gospodina Isusa.
Iscjeljenje je dio “paketa” otkupljenja koje je Isus pripravio za nas. Sukladno definiciji iz Strongove konkordancije, taj paket sadrži: vječiti život, iscjeljenje, zaštitu i cjelovitost. Kada od nekoga dobiješ paket, možeš ga otvoriti i izvaditi samo dio onoga što se u njemu nalazi. Mnogi kršćani tako postupaju s “paketom” otkupljenja: otvore ga i iz njega izvade samo spasenje. Neprestano govore samo o vječitom životu, a ostale darove zanemaruju.
Neki spremno primaju spasenje, ali su uvjereni da ostale darove moraju zaslužiti. Takav je način razmišljanja pogrešan. Ne možeš zaslužiti neke od darova, jer si već primio čitav “paket”. Istina je da neke možeš izgubiti ili uništiti i to se mnogima događa. Budući da nisu ispravno poučeni i ne žive onako kako bi trebali, zanemaruju ili gube iscjeljenje i zaštitu. Ako si zanemario dar iscjeljenja, moraš se pokajati i zamoliti Oca da ti pokaže kako da ga primjenjuješ u svom životu. Ako si ga izgubio, počni proučavati Riječ i vjerom ga vrati u svoj život.
Dar milosti
Da bi nas Bog mogao iscijeliti, ne trebamo biti savršeni. On nas ne iscjeljuje zbog naše dobrote, već zato što je On dobar.
Isus je rekao: “Samo je jedan Dobri, Bog” (Marko 10:17-19).
“Hvalite Jahvu jer je dobar: vječna je ljubav njegova” (Psalam 136: I).
“Svaki dobar dar i svaki savršen poklon dolazi od Boga” (Jakov 1: 16).
Kada bi Otac čekao da postanemo savršeni da bi nas spasio, nitko od nas ne bi bio spašen. U Isusovo je vrijeme na ribnjaku Betezdi ležalo mnoštvo ljudi i čekalo da primi iscjeljenje. “Tu bijaše neki čovjek koji je bolestan trideset i osam godina. Kad ga opazi Isus gdje leži i kada doznade daje već dugo vremena u tom stanju, reče mu: ‘Želiš li ozdraviti?’ ‘Gospodine odgovori mu bolesnik nemam nikoga da me spusti u ribnjak kad se pokrene voda, a dok a dođem, drugi siđe prije mene.’ ‘Ustani, uzmi svoju postelju i hodaj!’ reče mu Isus. Odmah ozdravi taj čovjek, uze svoju postelju i poče hodati” (Ivan 5:5-9).
Znaš li da postoje ljudi koji ne žele ozdraviti? Isus je uzetoga upitao: “Želiš li ozdraviti?” To je bilo sve što je želio znati. Četrnaesti nam stih otkriva još jednu duhovnu istinu. “Poslije toga namjeri se na nj Isus u hramu te mu reče: ‘Eto, ozdravio si! Više ne griješi, da ti se što gore ne dogodi!” Očito je da je čovjek prije susreta s Isusom griješio i da je tome još uvijek bio sklon.
Gospodin ga, dakle, nije iscijelio zato što se uvjerio da je prekinuo s grijehom i postao savršen. Nije ga iscijelio ni zbog dobrote koju je vidio u njemu. Želio mu je pomoći da zadrži iscjeljenje pa ga je opomenuo: “Više ne griješi, da ti se što gore ne dogodi!” Time mu je pokazao da je Bog milostiv, ali da ne trpi ustrajanje u grijehu.
“A njega je snaga Gospodnja gonila da ozdravlja. I gle, ljudi donesu na postelji čovjeka koji bijaše uzet. Nastojali su da ga unesu unutra i stave pred Isusa. Kad zbog mnoštva naroda nisu pronašli kuda bi ga unijeli, popeše se na krov te ga kroz crepove spustiše s posteljom ispred prisutnih pred Isusa. A on, vidjeći vjeru njihovu, reče: ‘Čovječe, oprošteni su ti grijesi. ‘ Na to književnici i farizeji počeše premišljati i u sebi govoriti: ‘Tko je ovaj što uli na Boga? Tko može opraštati grijehe, osim jedinog Boga?’ Ali Isus, poznajući njihove misli, reče im: ‘Zašto tako mislite u srcima svojim? Što je lakše reći; ‘Oprošteni su ti grijesi’ ili ‘Ustani i hodaj!’? Ali neka znate da Sin Čovječji ima vlast na zemlji opraštati grijehe: Zapovijedam ti reče tada uzetome ustani, uzmi postelju svoju i hajde kući svojoj!’ On odmah ustade pred njima, uze ono na čemu je ležao, te ode kući slaveći Boga. Svi bijahu u čudu te su slavili Boga i govorili prestrašeni: Danas vidjesmo čudesa!” (Luka 5: 17-26).
Isusove riječi pokazuju da uzeti čovjek nije bio savršen. Gospodin mu ne bi rekao: “Oprošteni su ti grijesi”, da ih nije bilo. Čovjek je šutio jer je toga bio svjestan. Nije proturječio, već je primio oproštenje i iscjeljenje. Što je Isusa potaklo da ga iscijeli? Dvadeseti stih nam daje odgovor: “… videći vjeru njihovu …”
Bog ne traži savršenstvo, već vjeru. Ovi su je ljudi očito imali. Ne smijemo zaboraviti da je Bog milostiv. “Jahve! Jahve! Bog milosrdan i milostiv, spor na srdžbu, bogat ljubavlju i vjernošću, iskazuje milost tisućama … ” (Izlazak 34:6,7). Jona je u svojoj tvrdoglavosti izjavio: “Znao sam da si ti Bog milostiv i milosrdan, spor na gnjev i bogat milosrđem i da se nad nesrećom brzo sažališ” (Jona 4:2).
Milost je dar koji nismo zaslužili, a milosrđe – izražavanje milosti kroz djela. Bit je milosrđa suosjećanje. Kad je Isus opazio bolesnika na ribnjaku, preplavilo ga je suosjećanje.
Poniznost otvara vrata
U Matejevom je Evanđelju opisano ozdravljenje dvojice slijepaca. Oni su se pozivali samo na jedno: Božju milost. Isus je na taj poziv odgovorio.
“Kad su izlazili iz Jerihona pođe za njim silan narod. Kraj puta sjedila dva slijepca; kako čuše da prolazi Isus, počeše vikati: ‘Gospodine, Sine Davidov, smiluj nam se!’ Narod ih poče zaustavljati riječima da šute, a oni još jače povikaše: ‘Gospodine, Sine Davidov, smiluj nam se!’ Isus se zaustavi, pozva ih te ih upita: ‘Što hoćete da vam učinim?’ ‘Gospodine odgovore mu – neka nam se otvore oči. ‘ Isus se sažali te im se dotače očiju. Oni smjesta progledaše i pođoše za njim” (Matej 20:29-34).
Pozvali su se na milost znajući da ne zavređuju da budu ozdravljeni. U tom se stavu nazire poniznost, pokajanje i prepoznavanje slabosti, a Bog to cijeni. On cijeni poniznost. Kada mu pristupamo ponizna srca, naš stav otvara vrata za Njegovu milost. Jednom su k Isusu došla desetorica gubavaca vapeći: “Isuse, Učitelju, smiluj nam se!” Smilovao im se i sve ih iscijelio. Međutim, samo se jedan Samarijanac vratio da mu izrazi zahvalnost (Luka 17: 11-19). Je li Bog znao da će drugi ostati nezahvalni? Vjerujem da jest. No, ipak ih je iscijelio. Zašto? Zato što su se pozvali na Njegovu milost.
Ovi nam primjeri govore da Otac ne traži da postanemo super pravedni, super religiozni ili savršeni. Sve što traži je vjera i poniznost. Svatko tko mu pristupa s vjerom, ponizno moleći za milost i pozivajući se na Isusovu žrtvu koja je platila cijenu za naše iscjeljenje, stoji na čvrstom temelju. Bez obzira na osjećaje i laži koje nam đavao šalje, iscjeljenje primamo po Božjoj milosti. Dokle god ne griješimo svjesno, savjest nam je mirna pa s pouzdanjem možemo moliti i očekivati Božji odgovor.
Nebiblijska religiozniost
Služeći se učenjima religioznih sustava, đavao navodi ljude da zaborave da je Bog milosrdan. Zato sve religije (osim biblijske) propovijedaju spasenje na temelju djela (zakona). Njihovi predstavnici govore: “Budeš li činio to i to i sakupio dovoljan broj dobrih djela, Bog će ti se možda smilovati.” Takvo je učenje nekršćansko i nebiblijsko, ali su ga mnogi kršćani prihvatili i zato uče da čovjek mora činiti određena djela da bi zaslužio božansko iscjeljenje. Međutim, iscjeljenje je dio otkupljenja, odnosno “paketa” koji primamo kroz Isusovu žrtvu. Bog nam kroz Njegovu muku, smrt i uskrsnuće nije osigurao samo oproštenje grijeha, nego i iscjeljenje, zaštitu, vječiti život i cjelovitost duha, duše i tijela.
Želim te potaći da se, kao i ljudi Isusovog doba, počneš uzdati i pozivati na Božju milost. Poput kralja Jošafata, otvori srce i zapjevaj: “Slava Gospodinu; Njegova milost ostaje zauvijek” (2. Ljetopisa 20:21, NKJV). Kad se pozoveš na tu milost i počneš ga slaviti zbog nje, ona će poteći u tvoj život.
Dok su Izraelci ” … pjevali i jednoglasno hvalili i slavili Jahvu … ” (2. Ljetopisa 5: 13), oblak Božje slave je ispunio hram. Neka i tvoj hram bude ispunjen Njegovom slavom.
Autor: Damir Šićko Alić
