Kada Bog gleda na crkvu, On ju vidi kao riznicu različitog blaga, kao nešto dragocjeno i vrlo važno. Zašto bi ju inače otkupio svojom krvlju i dao joj svog Duha, zašto bi se Isus vratio po nju?
U Božjim očima, koristeći se ovozemaljskom terminima, svaki je vjernik poput bisera, dragog kamena ili suhog zlata.
Isto tako, Bog je planirao da Crkva bude blago i vrijednost za pojedinca. Iako u naravnom to nije uvijek tako zbog naših ljudskih slabosti, to je ono čemu trebamo težiti i zato dopustimo Bogu da radi na nama.
Bog je u crkvu stavio različite ljude kojima je dao različite darove. Pojedini vjernici imaju darove službe koji pomažu vjernicima da se pripreme za svoje službe. Drugi imaju darove služenja, darivanja, hrabrenja, milosrđa. Svi mogu primiti Duha i služiti u Darovima Duha koje nam daje na opću korist. Tako neki mogu prorokovati, imati darove iscjeljenja, dar vjere, dar činjenja čudesa, riječ znanja, riječ mudrosti ili druge darove kroz koje pomažu odnosno služe drugima za njihovu dobrobit. Neki ljudi u crkvi imaju znanje, mudrost i iskustvo; darove uz koje mogu pomoći drugima u njihovom životu, rastu ili situacijama. Zato je važno da se svi razvijemo u svom daru i da služimo jedni drugima.
Kada vjernici žive u jedinstvu, kada se njihovi darovi zbroje, jedni drugima mogu biti dragocjeno blago a crkva bogata riznica. Zato nam Biblija kaže sljedeće:
“I pazimo jedni na druge da se potičemo na ljubav i dobra djela. Ne propuštajmo svojih sastanaka, kako je u nekih običaj, nego se međusobno ohrabrujmo, to više što više vidite da se bliži Dan” (Hebrejima 10:24,25).
Budimo redoviti na našim okupljanjima kako bi mogli primiti od drugih ono što Bog ima za nas, ali i kako bi Bog nas mogao upotrijebiti da drugima da ono što oni trebaju.
Autor: Damir Šićko Alić
