“Ne pišem ovo da vas posramim, nego da vas kao svoju ljubljenu djecu opomenem. Jer da imate i deset tisuća učitelja u Kristu, ipak nemate mnogo očeva, jer sam vas ja kroz Poruku rodio u Kristu Isusu… Iz tog razloga poslah k vama Timoteja. On je moj ljubljeni i vjerni sin u Gospodinu, on će vas podsjetiti…” (1. Korinćanima 4:14-17)
U navedenom tekstu Pavao piše o sebi kao o duhovnom ocu i o Timoteju kao svom duhovnom sinu. Oba pojma su povezana s obitelji, s duhovnom obitelji.
Želja našeg nebeskog Oca je da svaki vjernik ima zemaljske duhovne roditelje i duhovnu obitelj. Nekoga tko će drugim (posebno mladim) kršćanima pomagati u njihovom duhovnom razvoju. Učiti ih stvarima koje su Bogu ugodne i voditi ih putem kojim Bog želi da oni idu. Nekoga tko će ih, poput Timoteja, podsjećati na Bogu ugodne stvari, ono što su nas učili Apostoli. Svaki vjernik to treba. Nekoga tko će mu pomoći u duhovnom hodu i rastu. Iz tog razloga Bog nam je dao pastore, apostole i druge službenike. Zbog toga nam je Bog dao crkvu, da u njoj imamo svoju duhovnu obitelj. Samo duhovna siročad nemaju svoje duhovne roditelje. Samo duhovna siročad nema svoju crkvenu obitelj. Ako netko nema duhovne roditelje (pastora) i crkvenu obitelj, bez obzira kako on to opravdavao, on je duhovno siroče. Bog ne želi da bilo tko bude siroče. On želi da svi pripadaju crkvenoj obitelji i da imaju svoje pastore. Bog je obećao vjernima da će im dati pastore (Jeremija 3:15) i Isus je ispunio to obećanje (Efežanima 4:11). Na vjernicima je da prihvate vodstvo Duha Svetog i ugrade se u lokalnu crkvu gdje će ih pastoralno vodstvo uvoditi u razumijevanje volje Božje i služenje Bogu.
U naravnom može biti jako teško, ispravno i zdravo odrasti, bez roditelja i obitelji. Isto je i u duhovnom. Mnogi ljudi koji su duhovna siročad ne odrastu kako bi trebali u Bogu. Zato Bog ne želi da mi budemo duhovna siročad. Zato Bog poziva sve vjernike da se ugrade u lokalnu crkvu i da slušaju svoje starješine. Ljubljeni ne budite duhovna siročad.
Autor: Damir Šićko Alić
