“Idite u selo pred vama. Čim u njega uđete, naći ćete privezano magare koje još nitko nije zajahao. Odriješite ga i dovedite. Upita li vas tko: ‘Zašto driješite?’, recite mu ovako: ‘Gospodinu treba'”. (Luka 19:30,31)
Za vrijeme naših zemaljskih života često trebamo Gospodina. Nekad imamo manje, a nekad veće potrebe. Njemu se najčešće okrećemo u vrijeme naših potreba. Ako smo molitelji, onda najčešće molimo za različite potrebe, naše ili tuđe. No rijetko pomislimo da i on treba nas.
Treba nas da gradimo s njim njegovu Crkvu. Da poučimo, utješimo i ohrabrimo njegovu djecu. Da ih zaštitimo od krivih stvari ili ljudi. U navedenom primjeru Isus je trebao nekoga da ode po ono što mu je bilo potrebno da ispuni proročansku najavu. Trebao je ljude koji će dovesti magare koje će ga unijeti u Jeruzalem.
Može li se Gospodin osloniti na nas? Stavljamo li mu se na raspolaganje? Gospodin treba i tebe i mene. Treba nas da se ugradimo u njegovo tijelo i da prema svojim mogućnostima i darovima doprinesemo napretku njegovog kraljevstva. Hoćeš li se staviti na raspolaganje Gospodinu i njegovom djelu?
Autor: Damir Šićko Alić
