Uzmite i kacigu spasenja i mač Duha, to jest Riječ Božju. Efežanima 6:17
Jesi li znao da je Božja Rijec mač Duha Svetog?
Ona je mač u tvojim ustima protiv tvojih i Božjih neprijatelja. Mač se uzima i koristi. Neprijatelj ne želi da ga koristiš. On voli kada si razoružan. S druge strane, Bog ti kaže: uzmi mač Duha, to jest riječ Božju. Možda se pitaš kako? Poput Gospodina uzmi Riječ Božiju i glasno je govori, odnosno, ispovjedaj. Pismo nam kaže: „Isus se, pun Duha Svetoga, vratio s Jordana i Duh ga je četrdeset dana vodio pustinjom, gdje ga je iskušavao đavao. Tih dana nije ništa jeo, te kad oni istekoše, ogladnje. A đavao mu reče: “Ako si Sin Božji, reci ovom kamenu da postane kruhom.” ISUS MU ODGOVORI: PISANO JE: Ne živi čovjek samo o kruhu.” (Luka 4:1-4)
U nastavku Gospodin još dva puta GOVORI: PISANO JE.
Kao njegovi učenici mi smo pozvani činiti ono što je On činio i učio. Budući da je Gospodin govorio Riječ i mi ju trebamo govoriti.
Gospodin također započinje svoju službu ispovijedajući i objavljujuči Riječ nad sobom. Citirajuči ono što je prorok Izaija zapisao (Izaija 61.1,2), on kaže: „Duh Gospodnji na meni je jer me pomaza! On me posla blagovjesnikom biti siromasima, proglasiti sužnjima oslobođenje, vid slijepima, na slobodu pustiti potlačene, proglasiti godinu milosti Gospodnje.“ (Luka 4:18,19)
Taj Njegov čin, religiozni demoni nisu nimalo voljeli. Zbog toga su potakli ljude pod njihovom kontrolom da pokušaju ubiti Gospodina, no to im nije uspjelo. Nažalost oni i danas, na sličan način postupaju sa slugama Božjim.
Ispovjedanje vjere
Rimljanima poslanica nas uči: „Nego što veli? Blizu ti je Riječ, u ustima tvojim i u srcu tvome – to jest Riječ vjere koju propovijedamo. Jer ako ustima ISPOVJEDAŠ da je Isus Gospodin, i srcem vjeruješ da ga je Bog uskrisio od mrtvih, bit ćeš spašen. Doista, srcem vjerovati opravdava, a ustima ISPOVJEDATI spasava.“ (Rimljanima 10:8-10)
Postoji nešto što vjeroispovjest čini. U navedenom stihu Pismo nam kaže: ustima ispovijedati spasava.
Ispovijedanje Biblijskih istina je naš poziv i dio kršćanskog života. Od najranijih dana kršćanstva, kršćani su imali svoje vjeroispovijedi ili svjedočanstva svoje vjere. Pismo nas uči: „Imajući dakle velikoga Velikog svećenika koji prodrije kroz nebesa – Isusa, Sina Božjega – čvrsto se držimo vjere koju ispovjedamo.“ (Hebrejima 4:14)
Nadahnut Duhom Svetim, Pavao nas uvjerava: „A budući da imamo isti duh vjere kao što je pisano: Uzvjerovah, zato i govorim, i mi vjerujemo pa zato i govorimo.“ (2. Korinćanima 4:13).
On ovdje govori u množini, što upućuje da to nije bila samo njegova osobna praksa, već praksa mnogih kršćana.
Ako proučavamo ranocrkvenu povijest naići ćemo na mnoga vjeroispovjedanja od kojih je vjerojatno najpoznatije Nicejsko vjerovanje. U njemu je sadržano ono što su kršćani trebali znati i vjerovati. Ta zapisana vjerovanja i biblijski navodi su svjedočanstvo da ispovjedanje vjere nije neka moderna new age praksa koja se uvukla među kršćane. Dapače, sam Gospodin kaže: „Zaista, kažem vam, REKNE li tko ovoj gori: ‘Digni se i baci u more!’ i u srcu svome ne posumnja, nego vjeruje da će se dogoditi TO ŠTO KAŽE – DOISTA, BIT ČE MU!“ (Marko 11:23)
Možemo li vjerovati Isusu? Trebamo li odbaciti ono što On kaže? Neki koji govore protiv ispovjedanja Riječi indirektno kažu: ne vjerujte i ne činite ono što nas Isus uči.
U ranoj povijesti crkve, Rimljani su, između ostalog, prisiljavali kršćane na odricanje ispovijedanja vjere. Tražili su od kršćana da se odreknu svoga svjedočanstva te da će, ako to učine, poštedjeti njihove živote. No, ti su kršćani vjerovali da je njihova pobjeda u njihovu svjedočanstvu i zato nam pismo kaže: „Ali oni ga pobijediše krvlju Jaganjčevom i riječju svojega svjedočanstva: nisu ljubili života svoga – sve do smrti.“ (Otkrivenje 12:11)
Zlonamjernost
Neki neinformirani ili možda čak zlonamjerni ljudi govore da je ispovjedanje vjere ili riječi Božije new age praksa koja se uvukla među kršćane. Prije svega new-ageri ne ispovjedaju i ne meditiraju riječ Božiju. Ako je ispovjedanje i svjedočenje u skladu s riječi Božijom new age, onda su – a nisu: Isus, Pavao i rani kršćani bili new-ageri.
Tada je Bog naveo Jošuu i Izraelce da budu new-ageri, jer Bog kaže Jošui:
„Neka knjiga Zakona bude na ustima tvojim: razmišljaj o njoj danju i noću, kako bi vjerno držao sve što je u njoj napisano: samo ćeš tada biti sretan i uspjet ćeš u pothvatima. Nisam li ti zapovijedio: odvaži se i budi hrabar? Ne boj se i ne strahuj, jer kuda god pođeš, s tobom je Jahve, Bog tvoj.“ (Jošua 1:8,9)
Kako je knjiga zakona (Božja riječ) na našim ustima? Tako što ju citiramo, ispovjedamo, govorimo.
Život ili smrt
U riječima se nalazi život ili smrt, osuda ili opravdanje. Pismo nas to jasno poučava:
„Svatko siti trbuh plodom usta svojih, nasićuje se rodom usana svojih. Smrt i život u vlasti su jeziku, a tko ga miluje, jede od ploda njegova.“ (Izreke 18:20,21)
Gospodin kaže: „A kažem vam: za svaku bezrazložnu riječ koju ljudi reknu dat će račun na Dan sudnji. Doista, tvoje će te riječi opravdati i tvoje će te riječi osuditi.“ (Matej 12:36,37)
Pismo nas, nadalje, poučava da su riječi poput uzde, kormila ili vatre.
„Doista, svi mnogo griješimo. Ako tko u govoru ne griješi, savršen je čovjek, vrstan zauzdati i cijelo tijelo. Ubacimo li uzde u usta konjima da ih sebi upokorimo, upravljamo i cijelim tijelom njihovim. Evo i lađa: tolike su i silni ih vjetrovi gone, a neznatno ih kormilo upravlja kamo kormilarova volja hoće. Tako i jezik: malen je ud, a velikim se može ponositi. Evo: kolicna vatra koliku šumu zapali! I jezik je vatra, svijet nepravda jezik je među našim udovima, kalja cijelo tijelo te, zapaljen od pakla, zapaljuje kotač života.“ (Jakov 3:2-6)
Zaključak
Đavao želi da kršćani ne razumiju važnost našeg govora i ispovijedanja Božje riječi. On ne želi da uvidimo da nas naše rijeci vode u život ili smrt, u osudu ili opravdanje. On ne želi da mi znamo da je Božja riječ u duhovnom svjetu kao mač i da njome možemo sasjeći sve misli, stavove, osjećaje i druge laži koje đavao nastoji usaditi u ljude. On ne želi da uvidimo da su riječi poput uzda, kormila ili vatre. Uzde ili kormilo određuju smjer nečijeg kretanja, nečiju destinaciju. Đavao ne želi da mi upravljamo smjerom kretanja našeg života. On želi da mi ispustimo uzde ili kormilo iz svojih ruku.
Bog kaže Jošui: govori, razmišljaj i djeluj u skladu s Riječi. Samo ćeš tada biti uspješan. Đavao ne želi da si ti uspješan. On ne želi da govoriš, misliš i djeluješ u skladu s Riječi. On ne želi da uzmeš mač Duha i da ga upotrebljavaš. Zbog toga šalje svoje ljude da te odvrate od činjenja navedenog. On šalje učitelje nevjere koji te odvraćaju od toga da upotrijebiš duhovni mač. Oni ti govore: “ne vjeruj u ispovijedanje vjere, u ispovijedanje riječi”.
Slušao sam jednog takvog “pastora” koji je ismijavao i govorio laži o ispovijedanju Riječi, a nakon službe je zapalio cigaretu i činio druge stvari koje kršćani ne čine.
Nemoj im vjerovati, ma kakvim se argumentima služili. Oni izmišljaju zgodne priče da te odvrate od poslušnosti Božjoj riječi.
Vjeruj Božjoj rijeci. Podredi se i uskladi svoje vjerovanje i djelovanje s njom.
Nemoj dopustiti đavlu da te razoruža. Bog ti je dao oružje svoje riječi i reci: stoji pisano! Poput Pavla reci: vjerujem i zato govorim!
Autor: Damir Šićko Alić
