„(…) izgradit ću svoju Crkvu i ni sve sile pakla neće ju nadvladati“ (Evanđelje po Mateju 16:18 CKK). Gospodin gradi svoju Crkvu. On je njena Glava i Gospodin. Bez Gospodina Crkva ne moze biti izgrađena. Ako Gospodin nešto nije osmislio, započeo i nastavio graditi to nije Njegovo djelo. Gospodin kaže: “Tko nije sa mnom, protiv mene je. I tko sa mnom ne sabire, rasipa” (Luka 11:23).
Kao kršćani trebamo se upitati: jesmo li s Isusom ili protiv Njega; sabiremo li s Njim ili rasipamo? Znam da nekima ova pitanja bježe iz vidokruga i da oni sebe žele uvjeriti da su s Isusom i da sabiru za Njega.
Ako nismo otvoreni i iskreni možemo proživjeti cijeli život u zabludi i osramotiti se kada stanemo pred Njega. Zbog toga si moramo postaviti neka ključna pitanja: stojimo li na Isusovoj strani? Govorimo li ono što Isus govori ili nesto drugo? Surađujemo li s Isusom, jesmo li mu podložni ili radimo po svojoj ili nekoj drugoj ljudskoj volji? Što je temelj našeg djelovanja: Isusova volja, naša ambicija, prikrivena buntovnost ili zavist? Ljudi imaju različite motive koji ih pokreću na ono sto čine.
Pismo kaže: „Neki, doduše, propovijedaju iz zavisti i nadmetanja, ali drugi zato iz dobre volje. Propovijedaju jer me vole i jer znaju da me je Gospodin doveo ovamo da branim Radosnu vijest. Oni drugi pak Krista navješćuju neiskreno, zaradi vlastite koristi. Misle da će mi time još više otežati okove“ (Poslanica Filipljanima 1:15-17 CKK).
Iz navedenoga citata može se vidjeti da neki koji navješćuju kršćanstvo nemaju ispravne motive. Oni to rade zbog vlastite koristi, zavisti ili natjecanja.
Apostol ljubavi, Ivan dodaje još jedan krivi motiv: „Pisao sam nešto Crkvi: ali Diotref, koji hoće da bude prvi među njima, ne prima nas“ (3 Ivanova 1:9).
Ivan kaže da Diotref želi biti prvi među njima. Drugim riječima, Diotref je želio biti glavni voditelj odnosno želio je poziciju i vlast koja mu ne pripada.
Nevoljkost da se odreknu grijeha i krivih vjerovanja, uz gore navedene motive često je bila razlogom za odvajanje ljudi od matične crkve, Crkve koju je Isus započeo. Ponekad je riječ o pojedincima, a ponekad o grupi ljudi koji se odvajaju od crkve, Tijela Kristovog. U takvim slučajevima, uglavnom se dogode dvije vrste grijeha: osoba živi svoje kršćanstvo odvojeno od crkve, odnosno Tijela Kristovog ili započinje “crkvu” koju Isus nije osmislio i pokrenuo. Obje stvari su veliki grijeh i oni koji su u tome se često ne žele suočiti s činjenicom da su u grijehu. Bog nas nije spasio da živimo odvojeno od ostatka Tijela Kristovog i nije nas spasio da započinjemo svoje crkve. Crkve nisu naš privatni biznis ili projekt. Crkve su Kristov “biznis”.
On nas je spasio da se ugradimo u crkvu. On nas je spasio da činimo po Njegovoj, a ne po svojoj volji. Samovoljno odvajanje od crkve znači osakaćivanje crkve. Svaki vjernik je dio ili ud u Tijelu Kristovom; ako se odvojio od ostatka Tijela, on je osakatio lokalno Tijelo. Zbog toga nekim crkvama nedostaje: “nos, prst, bubreg, mišić, uho, šaka” i slično. Osakatiti crkvu je grijeh.
Ako započinješ crkvu rukovodeći se vlastitiom ambicijom da budeš prvi, odnosno vodeći pastor ili zbog nevoljkosti da se očistiš od grijeha ili se ne želiš podložiti pastoru i vodstvu – činiš grijeh! Crkve ne nastaju po ljudskoj volji nego po Kristovoj volji. Crkve ne nastaju pobunom već podložnošću. Svaka crkva koja je proizvod osobne ambicije ili je nastala iz pobune, protiv postojećeg vodstva, nije građena od Krista. Ona se u svojoj biti suprotstavlja osnovnim načelima božanskog. Ono što je od Boga – započinje Bog, a ne čovjek. Ono što Bog gradi ne proistječe iz buntovnosti.
Nažalost svugdje po svijetu imamo mnoge crkve koje su nastale ljudskom voljom. Sjećam se primjera iz Teksasa. S obje strane ulice, jedna naspram druge stajale su dvije crkve iste denominacije. Kada sam upitao svog domaćina zašto je to tako, on mi je rekao da su oni nekad bili zajedno ali je bogati otac sagradio svom sinu crkvu kako bi on bio prvi pastor.
Na mnogim mjestima postoje crkve koje su nastale isključivo iz osobne ambicije glavnog voditelja. On nije želio biti drugi ili treći voditelj i zato je započeo svoju crkvu. Izgovori koje je naveo nisu toliko važni koliko je važno da je ta crkva nastala ljudskom, a ne božanskom voljom. To kažem iz razloga što su neki ljudi “kraljevi izgovora”. Oko svega oni slože takvu priču da neki ljudi lako budu zavedeni. Takvi, na taj način, ne samo da uništavaju sebe, već i druge uvlače u svoj grijeh i na njih navlače Božju osudu.
Odvojiti se od crkve ili započeti nesto sto sliči crkvi zbog neslaganja ili osobne ambicije izaziva nemir i zbunjenost među vjernicima. Suprostaviti se ovlaštenim, od Boga postavljenim voditeljima je veliki grijeh. Korah, Datan i njihova grupa su doživjeli strašnu propast zbog toga, Mirjam je ogubavila jer je htjela uzeti poziciju koja joj nije pripadala. Ne upadni u zamku u koju su oni upali.
Nitko nema pravo svojevoljno se odvojiti od crkve ili svojevoljno zapoceti “novu crkvu”. Ako mu to Gospodin nije sasvim jasno nalozio on cini grijeh i daje lose svjedocanstvo, kako vjernicima, tako i nevjernicima. Nevjernici se ismjehuju takvim postupcima i crkvama i to ih zbunjuje, a vjernici su sablaznjeni i obeshrabreni takvim dogadjajima.
Vjernici su pozvani razgovorom u poniznosti raščistiti svoje nesuglasice i podložiti se svojim voditeljima. Rijec “podložiti” u Hebrejima 13:17 ima smisao podrediti, prepustiti. Podložnost je povezana sa situacijama kada ne vidimo ili ne razmišljamo isto o nekoj stvari. Tada se trebamo podrediti i prepustiti. Nesposobnost ili nevoljkost za podređenjem je često bila uzrok odvajanja i započinjanja “novih crkvi”, a to je krivi razlog.
Isus je začetnik i graditelj crkve. Samo On moze dati ovlastenje za odvojiti se kako bi nas ugradio u neku drugu crkvu ili dati ovlastenje za zapoceti novu crkvenu zajednicu.
U onomu što Isus pokreće nema mjesta manipulaciji, samovolji, pobuni, neposlušnosti. To je čisto, sveto. Pokrenuto je kroz ljude koji su opunomoćeni, priznati od drugih priznatih voditelja. Oni imaju svjedočanstvo crkve i voditelja crkve iz koje potječu. Oni su živjeli sveto i u podložnosti svojim voditeljima. Kada su preuzeli vlastitu službu izvan matične crkve, oni su ostali u dobrim odnosima sa svojim voditeljima i crkvom i jos uvjek, u odnosu na njih imaju poniznost i poštovanje, odnosno zdrav odnos.
Kad god naiđeš na voditelja crkve ili službe koji govori protiv svog bivšeg pastora i crkve tu nešto nije u redu. Ako njegov bivši pastor ne govori u njegovu korist, kloni se te osobe. On najvjerojatnije djeluje u grijehu.
Ljubljeni, ako si u nekom od ovih vrsta grijeha, izađi iz njega. Ako si se odvojio od ostatka Tijela Kristovog i time ga osakatio, ugradi se u crkvu, izađi iz grijeha.
Ako si dio crkve koja je nastala ljudskom voljom, iz ljudske sebične ambicije, iz buntovnosti, izađi iz nje. Ugradi se u legitimnu crkvu s ovlaštenim i potvrđenim voditeljem.
Ako si začetnik crkve koja je nastala tvojom, a ne Kristovom voljom, ako si započeo crkvu cjepanjem od druge crkve, pokaj se i traži oproštenje. Podredi se Božjoj volji, još uvijek možeš popraviti neke stvari.
Na koncu bih želio ukazati na postojanje onoga što su lažne crkve i stvarne crkve. U ovom članku sam razmatrao isključivo odvajanje i rasipanje iz stvarnih crkvi, odnosno situacije koje se događaju medju novorođenom djecom Božjom.
Autor: Damir Šićko Alić
