DETALJI NOVOSTI

18.01.2009.

Istinska vjera

Istinska vjera nije formula koju možemo naučiti napamet. Ona nije ni osjećaj, ni mentalna suglasnost sa činjenicama, niti slaganje sa nekim načelima. Prava vjera dolazi sa duhovnom vizijom. Apostol je molio da Bog prosvijetli duhovne oči efeških vjernika jer čovjek vjeruje srcem (Efežanima 1:18; Rimljanima 10:10). Imati istinsku vjeru znači prepoznati Onoga u kojeg vjerujemo.

Osoba koja ima istinsku vjeru vidi Gospodina u sili Njegovog uskrsnuća. Tako ga je vidio i Abraham. Imati vjeru ne znači samo vjerovati Gospodinovim riječima, nego vjerovati njemu, koji je Živa Riječ. Kad istinski vjerujemo, u stanju smo vidjeti vječnost, a to nas oslobađa od briga ovog prolaznog svijeta.

U duhovnom svijetu djeluju duhovna načela, kao što u materijalnom svijetu djeluju fizički zakoni. Ta duhovna načela djeluju u korist svakoga tko ih koristi. Čak i đavlova snaga potpuno ovisi o duhovnim načelima koje je uspostavio Bog. Sjetimo se da je Bog stvorio sve. Sotona koristi duhovne zakone za svoje svrhe. Svatko tko vjeruje duhovnim načelima, može činiti silna djela, i to bez Boga. Takvom se vjerom koriste mnogi iscjelitelji “vjere” i spiritisti, čineći lažna čudesa. Postoje i iskreni kršćani koji su odlutali od istinske vjere i priklonili se vjeri koja se oslanja na duhovna načela – zakonima koji se mogu naučiti i koji djeluju. No, istinska vjera, koja dolazi od Boga, temelji se na odnosu sa Njim, a ne samo na sposobnosti razumijevanja načela i ‘formula’. Uporaba duhovnih formula, iz kojih su ljudi isključili Boga, zapravo je temelj vračarstva – lažnog duhovnog autoriteta.
Razliku između istinske i lažne vjere lako ćemo uočiti na temelju plodova koje donose. Istinska je vjera usredotočena na Boga, a lažnu karakterizira vjerovanje u vjeru, tj. oslanjanje na načela i zakone. Istinsku vjeru imaju oni koji su “vidjeli” Gospodina. Ona rađa ljubav i poniznost. Lažna vjera uvijek rađa ponos i hrani ljudsku požudu, a ne duh. Mnoge doktrine, popularno nazvane “doktrinama vjere”, rezultat su opasnih zaključaka tjelesnih ljudi koji stavljaju naglasak na zemaljska dostignuća i blagoslove: “Oni koji žive po tijelu teže za tjelesnim stvarima, dok oni koji žive po Duhu teže za onim što je duhovno” (Rimljanima 8:5). Upozoravajući Timoteja na ono, što izaziva brodolom u životima mnogih kršćana, Pavao mu je napisao:
“Uistinu, vjera je velik izvor dobitka ako je duh zadovoljan s onim što ima. Ništa, naime, nismo donijeli na ovaj svijet, tako da ništa ne možemo iz njega iznijeti. A kad imamo za hranu i odijelo, tim budimo zadovoljni! A oni koji žele da postanu bogataši upadaju u napast, u zamku i u mnoge lude i pogubne želje što strovaljuju ljude u propast i uništenje, jer je ljubav prema novcu izvor svih zala. Budući da su joj se neki predali, zalutali su od vjere i probili sebe mnogim teškim mukama. Ali ti čovječe Božji, bježi od toga! Teži svim silama za pravednošću, pobožnošću, vjerom, ljubavlju, postojanošću, blagošću! Bij plemenitu bitku vjere, postigni život vječni u koji si pozvan i za koji si da lijepo priznanje pred mnogim svjedocima” (1. Timoteju 6:6-12, KJV).
Materijalno bogatstvo ili siromaštvo nemaju nikakve veze s našom duhovnošću ni razinom vjere. Neki misle da su duhovniji ako su siromašniji te odbacuju izvore financijskih sredstava koje im Bog želi dati. Jednostavno ne vjeruju da ih Bog želi materijalno blagosloviti. Drugi se potpuno posvećuju stjecanju materijalnih dobara, i to na račun stjecanja “vječnoga bogatstva”. Prava se vjera očituje onda, kada osoba ima mir u svakoj životnoj situaciji. Pavao je posvjedočio:
“…naučio (sam) biti zadovoljan svojom sudbinom. Mogu oskudijevati, mogu i obilovati. Navikao sam na sve: biti sit i gladovati, obilovati i oskudijevati” (Filipljanima 4:11,12).
Je li apostol bio bez vjere kada je gladovao i imao potrebe? Ne, naprotiv. Sam ističe kako je njegovo pravo zadovoljstvo u takvim situacijama bilo očitovanje vjere. Kao što moramo naučiti biti zadovoljni u vrijeme potrebe, tako moramo naučiti živjeti u blagostanju i ostati pribrani. Ako smo neodgovorni glede zemaljskog bogatstva, sigurno nećemo upravljati nebeskim blagom. No, ako smo, poput Pavla, shvatili što znači imati blago na nebesima, tada nas zemaljsko bogatstvo neće privlačiti. Istinsku vjeru nitko ne može odglumiti ili “dozvati” citiranjem Pisma, jer ona dolazi samo onda kada promatramo Nevidljivoga. Njega je “gledao” Mojsije kada je odbio sva blaga Egipta kako bi slijedio Boga svojih otaca (Hebrejima 11:27).

 

Autor: Rick Joyner; iz knjige “Dva stabla u vrtu

PODIJELI ČLANAK