Ove godine će biti 26 godina od kada sam u punovremenoj pastoralnoj sluzbi. Kroz sve te godine imao sam priliku vidjeti različite događaje glede vjernika ili crkvi. Imao sam prilku vidjeti neke dobre i neke loše stvari. U ovom kratkom osvrtu želio bih ukazati na nekoliko negativnih stvari koje su se više puta ponavljale i uzrokovale štetu u tijelu Kristovom. Izgleda da neki vjernici stalno upadaju u zamku istih i dozivljavaju neugodnosti.
Problem na koji želim ukazati odnosi se na razdore i usitnjavanje crkvi. Vjerujem da toga nije bilo mi bi u Zagrebu imali više velikih i snažnih crkvi i snažno svjedočanstvo u Božju slavu.
Đavo stalno radi na tomu da usitni crkve, da se vjernici isključe iz crkvi i da žive neko svoje kršćanstvo. Da ti vjernici nisu upali u neprijateljski zamku i da su ostali u svojim crkvama te crkve bi postale puno snažnije oružje u Božjim rukama. Da su ušli u svoje darove i postali aktivni sudionici u svojoj crkvi te bi crkve bile snažno svjetlo u Gospodinu. Nažalost, neprijatelj ih je na neki način eliminirao i time oslabio njihove potencijalne crkve, a njima ukrao rod.
Za to ima više razloga i ja bi volio dotaknuti nekoliko njih.
Neki vjernici napuste svoje crkve zbog progonstva ili nevoljnosti da se mijenjaju. Biti kršćanin nosi svoj teret. Đavo to ne želi i zbog toga uzrokuje progonstvo. Kada ga dožive, neki ljudi nisu spremni platiti cjenu slijeđenja Isusa.
Drugi ljudi toliko vole svoj svjetovan ili slobodan način življenja i oni ga ne žele mjenjati, zbog toga se nakon nekog vremena povuku. Drugi napuste crkvu zbog idealizirinja, preosjetljivosti ili umišljenosti. Iz nekog razloga ljudi si zamisle da je crkva, a time i vjernici u noj, savršena. Kada otkriju da ni vjernici ni službenici u njoj nisu savršeni, oni se razočaraju. Mi nismo savršeni, mi smo otkupljeni, i opravdani. Mi radimo na svom usavršavanju.
Nesavršeni ljudi mogu reći ili uraditi nešto što povrijedi nekoga. Svatko to može učiniti, pa i ti. Nažalost, neki ljudi su preosjetljivi i zbog toga napuste crkvu. To ne bi smjelo biti tako. Obitelj se ne napušta jer te netko povrijedio. U obitelji volimo i zbog toga praštamo i nastojimo biti bolji te ne povređivati jedni druge.
Neki ljudi napuste crkvu zbog ovosvjetskih briga ili aspiracija. Danas mnogi žive dosta teško i zbog toga moraju prekovremeno raditi i zbog toga imaju manje vremena za Boga. Drugi ljudi danas imaju veće standarde života i zbog toga nastoje napredovati u školovanju ili karijerama i našli su se u istoj situaciji kao i prethodna grupa. I jedni i drugi su manje uključeni u rad ili su skroz prestali dolaziti u crkvu.
Sljedeći problem odnosi se na uznositost. Nakon nekog vremena ljudi steknu odredjeno duhovno znanje, i neki, umisle da znaju bolje od svih drugih. Takvi ljudi počnu pametovati i upadnu u djavlovu zamku uznositosti. Oni više ne žele biti poučavani ili korigirani. Oni žele učiti i korigirati druge. Jedna grupa tih ljudi umisli sebi da oni znaju sve što trebaju znati i da više ne trebaju crkvu i zbog toga se isključe iz crkve. Druga grupa upadne u nezrelu ambicioznost i žele biti samostalni voditelji, pastori, učitelji ili slično.
Neke crkve su bile i više puta žrtve takvih osoba i događaja. Taman bi crkve došle do nekog značajnijeg rasta i tad bi se pojavio neki umišljeni nezadovoljnik koji bi počeo nalaziti mane te govoriti i raditi protiv pastora ili crkve. Time bi počeo privlačiti druge ljude oko sebe, djeleći svoje mišljenje s njima kako bi ih privukao k sebi. Ako ne uspije zauzeti pastorsku poziciju ta osoba odvoji neke vjernike i onda započne svoju crkvu.
Neke od crkvi koje su tako nastale su se poslije raspale, dok druge nekako prezivljavaju i hrane ego odcjepljenog, samozvanog voditelja. Takve crkve i voditelji su najčešće u neprijateljskom odnosu protiv bivšeg pastora i crkve.
Najčešći uzrok tomu su nezrelost vjernika, osobna ambicioznost i častohleplje. Primjer toga nalazimo i u Pismu. O tomu sam ukratko pisao Crkvi, ali Diotref, koji želi biti vođa, ne želi s nama ništa imati. Kad dođem onamo, spočitnut ću mu ono što čini naklapajući o nama zlobne riječi. Ne samo da odbija prihvatiti braću koja dođu već to zabranjuje i onima koji bi ih htjeli prihvatiti i izopćuje ih iz Crkve. (Treća Ivanova poslanica 1:9, 10 CKK)
Ivan nam kaže da je Diotref imao ambiciju biti prvi voditelj. U svojoj ludosti se usprotivio apostolu Ivanu i drugima, te je protiv njih počeo govoriti zlobne, odnosno podle i neistinite riječi. Njegova samovoljna ambicioznost ga je povukla putem propasti, a on je za sobom povukao i neke druge ljude.
Pavao nam kaže da neki propovjednici imaju čudne motive za propovjedanje evandjelja ili Krista. On kaže kako to oni čine iz: zavisti, natjecanja, neiskreno, prijetvorno (Filipljanjima 1.15-18).
Kao odgovorni vjernici trebali bi paziti komu dajemo podršku, odnosno s kime smo povezani. Nikako ne bi smjeli podržavati samovoljne i ambiciozne ljude koji imaju krive motive. Ljude koji zbog častohljeplja promoviraju sebe pod izlikom promoviranja Krista i evandjelja. Nažalost neki vjernici ne prepoznaju da surađuju sa samozvanom službenicima i da time rade na promociji nereda u tijelu Kristovom. Podrzati i biti u grupi s ljudima koji su samovoljno i manipulacijom došli u poziciju voditelja je grijeh.
Isus poziva, izgrađuje i potvrđuje svoje službenike.
On i “dade” jedne za apostole, druge za proroke, jedne opet za evanđeliste, a druge za pastire i učitelje da opremi svete za djelo služenja, za izgrađivanje Tijela Kristova (Efezanima 4.11,12).
Potvrda nečijeg poziva, najčešće dolazi kroz ljude. Kroz prepoznate i potvrđene službenike. U najboljem slučaju, to se dogadja, kroz duhovne roditelje. Oni su ti koji iz prve ruke znaju: karakter, dar i zrelost osobe. Ako oni iz nekog razloga ne daju ili povuku svoju suglasnost, ta je osoba najčešće ilegalno u sluzbi. Dati podršku takvoj osobi je krivo.
Nažalost, neki ljudi samovoljno prisvajaju službu. Grijeh samovolje je dosta raširen i zbog njega ljudi sebi biraju one koji im “skakljaju usi”. Oni sami sebi biraju svoje doktrine, svoje službenike ili crkve. Pismo to i navješta: Jer doći će vrijeme kad ljudi više neće htjeti slušati zdravo učenje. Povodit će se za vlastitim željama te sebi naći mnoštvo učitelja koji će im govoriti ono što će goditi njihovim ušima. Odvraćat će uho od istine te ići za bajkama. (Druga poslanica Timoteju 4:3, 4 CKK) Tvoj ili Isusov odabir Bog kroz proroka Hoseu konfrontira slican grijeh u svoje vrijeme: Kraljeve su postavljali bez mene, knezove birali bez znanja moga (Hosea 8.4). Izabrati i postaviti sebi voditelje po svojoj volji je grijeh. Nastupiti u Božje ime a da te on nije potvrdio i poslao je grijeh. Dati podršku takvim nastojanjima i ljudima je grijeh.
Tko ce biti pastor, učitelj, ili neki drugi službenik nije naš izbor. Bog bira i samostalno odlučuje koga će postaviti u koju službu. Ako mu oduzmemo to pravo mi ne priznajemo njegovo Gospodstvo. Mi se stavljamo iznad njega i indirektno kazemo da mi znamo bolje.
Samozvani službenici
Ljudi si oduvjek uzimaju pravo za proglasiti sebe za Božje poslanike ili službenike. Prorok Jeremija ih je često morao razotkriti ili konfrontirati:
A Jahve mi reče: “Laž prorokuju ti proroci u moje ime; niti ih poslah niti im nalog kakav dadoh – ja im i nisam govorio. Oni vam prorokuju lažna viđenja, isprazna gatanja i snove srca svoga.” Zato ovako govori Jahve: “Proroci ti što u moje ime prorokuju, a ja ih nisam poslao, te govore da neće biti ni mača ni gladi u zemlji ovoj, sami će od mača i gladi poginuti ( Jeremija 14.14,15).
Zbog toga sto su si prisvojili službu, Bog kaže da ce ih snaći mač i glad. Slično govore i ovi stihovi:
Evo me protiv proroka – riječ je Jahvina – koji mlate jezikom i proroštva kuju. Evo me protiv proroka – riječ je Jahvina – koji prorokuju izmišljene snove i pripovijedajući ih zavode narod moj izmišljotinama svojim i lažima. A ja ih nisam poslao, niti sam im što zapovjedio, niti su narodu ovome od kakve koristi – riječ je Jahvina (Jeremija 23.31,32).
U knjizi otkrivenja Gospodin govori o tomu kako postupa s lažnim službenicima i njihovim sljedbenicima. Ali imam protiv tebe ovo: puštaš ženu Jezabelu, koja sama sebe naziva proročicom, da uči i zavodi moje sluge te se bludu podaju i blaguju od mesa žrtvovana idolima. Dadoh joj vremena za obraćenje, ali ona neće da se obrati od bludnosti svoje. Evo, bacam je na postelju, a bludne drugare njene u veliku nevolju ako se ne odvrate od njezinih djela; i djecu ću joj smrću pobiti. I znat će sve crkve: Ja sam Onaj koji istražuje bubrege i srca – i dat ću vam svakomu po djelima (Otkrivenje 2.20-23).
Ovdje u otkrivenju Gospodin kaže da ce kazniti lažnu službenicu, njezine ortake i djecu. Sve one koji podržavaju i slijede lažnog službenika. Ovi stihovi jasno očituju opasnost i Božji stav u odnosu na samozvane službenike i one koji ih podržavaju. Govoriti ili naučavati u Božje ime a ne biti ovlašten za to je jako opasno. Oni koji naučavaju ili prorokuju ce biti suđeni po strožijim mjerilima. Oni moraju paziti da budu vjerodostojni prenositelji Božje poruke. Neki, na žalost, ne propovjedaju Božju poruku već svoju ili poruku crkve kojoj pripadaju. Oni i ne shvaćaju da će zbog toga biti strogo suđeni. Riječ nam kaze: Neka vas, braćo moja, ne bude mnogo učitelja! Ta znate: bit ćemo strože suđeni (Jakov 3.1).
Onaj koji prenosi Božju riječ mora paziti na svaku riječ i misao. Ako njegove poruke nisu uskladjene s Božjom rječju, a mi ih navještamo kao Božji nauk, mi krivo prezentiramo Boga i zavodimo ljude u krivi nauk. Bog to ne voli i on kaže da će to kazniti.
Zbog samovoljnog napuštanja svoje crkvene pozicije, pozicije koju je Krist odredio za nas u svom ovozemaljskom duhovnom tijelu, crkvi, crkve su znatno oslabljene. Zbog nezrelosti vjernika, koji podržavaju lažne službenike, današnja crkva nema snagu i svjedočanstvo koje treba imati. Njihovim utjecajem drugi vjernici su onečišćeni ili ranjeni. Da bi se to promjenilo, nužno je da svatko od nas preuzme odgovornost za ono što čini. Nužno je da se vjernici pokaju i izađu iz krivih pozicija i odnosa.
Kada uđemo u Božanski red, ući ćemo u Božanski blagoslov.
Autor: Damir Šićko Alić
