“No anđeo im reče: ‘Ne bojte se! Evo javljam vam radosnu objavu, veliku radost za sav narod! Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj – Krist, Gospodin. I ovo vam je znak, naći ćete povijeno novorođenče gdje leži u jaslama.’ Odjednom se anđelu pridruži silna nebeska vojska, slavili su Boga i govorili: ‘Slava Bogu u najuzvišenijem, a na zemlji mir, dobrostivost prema ljudima!'” (Luka 2:10-14)
Kao što možemo vidjeti u navedenim redcima, Isusovo rođenje je dočekano i proslavljeno na radostan način. Anđeli su došli podijeliti svoju radost s pastirima i najaviti im veliku radosnu vijest o rođenju Spasitelja. Veliki broj anđela se pridružio slavlju i u tomu nije bilo ništa pogrešno.
Oko dvije godine poslije u Betlehem su došli mudraci da iskažu štovanje tom djetetu i da mu donesu poklone (možda rođendanske?). Matej nam govori o njihovoj potrazi: “Gdje je taj novorođeni kralj židovski? Vidjeli smo gdje izlazi njegova zvijezda i došli smo mu iskazati štovanje… Nakon što su ušli u kuću, ugledaju malo dijete s Marijom, majkom njegovom, te padnu i poklone mu se. Kad su otvorili svoje riznice, dadoše mu darove – zlato, tamjan i smirnu.” (Matej 2:2,11)
Očito je Bog nekako obilježio stvorenje tako da su ti mudraci prepoznali znakove rođenja Krista i uz pomoć neke zvijezde (što god to bilo), doveo ih je u pravu kuću gdje se Isus nalazio. Znakovima koje je Bog postavio, Bog je, vjerujem, želio objaviti cijelom svijetu da je Krist rođen. Ne samo židovima, već i neznabošcima. I to je upravo ono što obilježavanje Božića danas čini. Bog kroz taj blagdan objavljuje cijelom svijetu: “Spasitelj je, kroz nadnaravno rođenje, došao u ovaj svijet da spasi ljude”. I kao nekada, tako i danas, u vrijeme obilježavanja njegovog rođenja, izlijeva se puno radosti među ljudima. Obitelji se skupljaju, ljubav se i poštovanje međusobno iskazuju, i čine se mnoga dobra djela, a sve kroz spomen Kristovog rođenja. Iako su neki pridodali komercijalnu dimenziju blagdanima, malo je blagdana s tako pozitivnom atmosferom među ljudima. Poznato je da su čak i neprijatelji na bojišnici, ostavljali oružje i zajedno proslavljali rođenje Spasitelja.
No, jesu li se Marija i Josip prisjećali dana Isusovog rođenja? Ja mislim da jesu. Nema roditelja ili očuha koji, ako voli dijete, s radošću ne gleda i ne broji godine starosti svoga djeteta, a za to je potrebno obilježiti dan rođenja. Tako nam Luka, vjerojatno poučen od Marije, prenosi što se s Isusom dogodilo kada mu je bilo dvanaest godina, i da je Isusu bilo oko trideset godina kada je ušao u službu. Da nisu znali kada je Isusov rođendan, oni ne bi znali koliko mu je godina. Dakle, Isusovi bližnji (Marija i drugi), su znali kada se Isus rodio. Jesu li pravili rođendanske proslave, to ne znamo. Ali su na dan rođenja i anđeli slavili Isusovo rođenje.
Danas i mi, iako ne na ispravan dan, jer ga točno ne znamo, proslavljamo rođenje Spasitelja koji nas je kroz svoju ljubav i žrtvu otkupio i spasio od vječne propasti.
Radujte se i proslavite Božju ljubav i Spasitelja koji nam je dan. Mi ne slavimo dan, već događaj i rođenje našeg Spasitelja koji je jedanput rođen prije gotovo dvije tisuće godina. A činimo to u prigodno vrijeme kako bi drugima mogli svjedočiti o Spasitelju, Isusu, ne bi li se on rodio u njihovim srcima.
Autor: Damir Šićko Alić
