Prije nekoliko godina, u izdanju baptističke crkve Emanuel iz Krapine, izašla je knjiga od Johna MacArthura (J.M.) o karizmatskim pokretu. Čovjek koji nije dio karizmatskog pokreta pokušava objasniti što je karizmatski pokret. U toj knjizi on pristupa nekim pitanjima vrlo nepošteno jer stavlja u istu grupu Veslijance, Pentekostalce, Karizmatike, Jehovine svjedoke i Mormone. To je potpuno krivi pristup jer neke od tih grupacija nemaju nikakve veze jedna s drugom. Svima koji malo bolje poznaju stvari je jasno da čak unutar jedne denominacije, po pojedinim temama i doktrinama, postoje različita vjerovanja i prakse. Primjerice, postoje baptističke crkve koje vjeruju u teoriju predestinacije (kalvinizam) i baptističke crkve slobodne volje koje to ne vjeruju. Obje u svom nazivu imaju ime “baptistička”. Izdavači te knjige znaju da se i oni sami ne slažu u svemu s većim djelom baptističkog pokreta u Hrvatskoj i obrnuto.
Zbog svega toga je pristup pisca, prevoditelja i izdavača te knjige potpuno kriv i oblik je manipulacije.
Iako nisam pročitao cijelu knjigu, osupnut sam nekim njegovim tvrdnjama. On kaže da od vremena apostola do danas Bog nikomu, nikada nije govorio. Da Bog od tih dana šuti i da svatko tko kaže da mu je Bog nešto rekao ili da ga je Bog u nešto uputio kako bi mu pomogao, u biti laže. On kaže: “Kao što je nakon zaključenja starozavjetnoga kanona uslijedila šutnja, tako je nakon zaključenja novozavjetnoga kanona uslijedila krajnja odsutnost nove objave u bilo kojem obliku”.
Zapazite, on kaže: Bog šuti i krajnje je odsutan u objavi – u bilo kojem obliku, na bilo koji način. Što bi na to rekli crkveni Oci i mnogi baptistički misionari koji su svjedočili da im je Bog davao upute i objave?
On se snažno bori protiv vodstva, pomoći i uloge Duha u životu vjernika kada tvrdi: “Bog nam ne treba davati privatne objave kako bi nam pomogao hodati s njim” (Str. 60).
Po njemu, u zadnjih 1900 godina Bog se povukao iz ovog svijeta, uzeo je darove Duha, znakove i čudesa i prepustio je ljude njihovoj sudbini. To govorim i zbog toga što on zastupa doktrinu o prestanku Božjih darova, znakova i čudesa, (“oni su prestali sa smrti Apostola”).
No, on također izvrće i nastoji naći i pripisati pogreške čak i kada je svjestan da bi bio opovrgnut od onih koje navodi. Tako na 71. stranici on je svjestan da bi Bill Hamon opovrgnuo izjednačavanje nekog proročkog govora s objavom Pisma, ali ga svejedno navodi. Time pokazuje da on zna da karizmatici nipošto ne izjednačavaju svoja proroštva s Pismom, ali on svejedno to želi pripisati svim karizmaticima. To je nečasno i to je čista laž. Nažalost, on ima i svoje sljedbenike u Hrvatskoj koji su me šokirali “spoznajom” da ja ili drugi karizmatici nemamo 66 knjiga Biblije, već puno više, ovisno valjda o tomu koliko smo prorokovali. Šokirali su me i “spoznajom” da ja držim proroštva i objave na istoj razini sa Svetim pismom. Naravno, to nije Istina, ali su oni čvrsto vjerovali i valjda još uvijek vjeruju da je to tako.
Ono što J.M. čini je da u vagonu jabuka nađe “trulu jabuku” i onda kaže: “Sve su jabuke trule”. Takvim pristupom bi mogli svaku denominaciju proglasiti “trulom”, uključujući i njegovu crkvu. On to čini kada nađe izjavu dugogodišnjeg prezbiterijanca, Rodman Williamsa, i protumači je kao tvrdnju da svi karizmatici (pentekostalci i drugi) vjeruju da Biblija nije konačni izvor objave ili drugim riječima, nije vrhovni autoritet u svim stvarima vjere (strana 49). Naravno, to je neistina i on to vjerojatno zna, ali budući da ima neki svoj cilj, on ne mari za preciznost ili potpunu istinu.
Sve u svemu, radi se o čovjeku koji isključuje Boga iz života današnje Crkve. O osobi koja je na jedan način, izbacila Božje djelovanje u današnjem svijetu.
Taj čovjek je duhovni autoritet i inspiracija nekim ljudima s područja bivše Jugoslavije koji zastupaju teoriju da darovi Duha, znakovi i čudesa više ne postoje.
On ima neprijateljski stav prema velikom djelu tijela Kristovog i on ga sotonizira uvjeravajući ljude da su on i njegovi istomišljenici, jedini pravi kršćani. Zbog toga piše knjige i radi druge stvari protiv karizmatskog i pentekosnog pokreta. Takve knjige njegovi istomišljenici prevode, tiskaju i navode u svojoj borbi protiv drugih i protiv darova Duha i znakova i čudesa. To je krivo i mnogi službenici i vjernici s njemu sličnom denominacijskim pozadinom ne slažu se s njime.
Autor: Damir Šićko Alić
