Juda je bio čovjek koji je proveo oko tri godine pod Isusovim vodstvom, u njegovoj službi. S ostalim Apostolima služio je Gospodinu i ljudima. Kada su dvanaestorica poslana navijestiti Isusov dolazak u planirana mjesta, ozdravljati bolesne i izgoniti zloduhe, Juda je bio s njima. Kada su se radosno vratili, bio je s njima. Juda je bio važan dio Isusovog unutarnjeg kruga. Pismo nam u Ivanu 13:29 kaže da je bio rizničar, blagajnik. Znamo da takvu poziciju obično dobiju oni koji su na neki način stekli povjerenje, odnosno oni kojima se iz nekog razloga želi iskazati povjerenje. Ipak, usprkos svemu što mu je Gospodin dao i iskazao, Juda je postao izdajnik. Juda se okrenuo protiv Gospodina i poljupcem ga predao u ruke neprijateljima da ga odvedu u smrt. Zbog toga je Juda i njegovo ime postalo sinonimom izdaje.
Zašto se Juda okrenuo protiv Gospodina, zašto mu je “zabio nož u leđa”? Ne znamo sve razloge, no jedan možemo vidjeti u Ivanu 12:1-8:
“Šest dana prije Pashe dođe Isus u Betaniju gdje je bio Lazar koga Isus uskrisi od mrtvih. Ondje mu prirediše večeru. Marta je posluživala, a Lazar je bio jedan od onih koji su sjedili za stolom. Tada Marija uzme libru pravoga dragocjenoga nardovog ulja, pomaza Isusu noge i obrisa ih svojom kosom. I sva se kuća napuni mirisom ulja. Nato reče Juda Iskariotski, jedan od njegovih učenika, onaj koji ga je imao izdati: ‘Zašto se to ulje nije prodalo za trista dinara i podijelilo siromasima?’ To ne reče zbog toga što mu je stalo do siromaha, nego zato što je bio kradljivac. Kako je imao kesu, kradom je uzimao što se u nju stavljalo. Nato Isus odvrati: ‘Pusti je! Neka to izvrši za dan moga ukopa! Jer siromahe uvijek imate uza se, a mene nemate uvijek.'”
Iz teksta je očito da Juda nije imao veliko poštovanje prema Gospodinu te da je smatrao da zna bolje upravljati novcem i ostalim sredstvima. Bio je ljut jer se njegovom učitelju i pastoru iskazivala raskošna čast. Sve je otpočelo s večerom, a zatim je Marija izlila dragocjeno ulje na Isusa zbog čega je Judi prekipjelo. Takav postupak je smatrao razbacivanjem i lošim upravljanjem, i tu se počela utvrđivati izdaja u njegovom srcu. Razlog izdaji je bio novac i iskazivanje časti učitelju.
Danas je, kao i tada, raspolaganje novcem razlog mnogih sukoba i izdaja. Kada službenik zloupotrebi svoju poziciju i pronevjeri crkvene novce, to je njegova izdaja Isusa i vjernika kojima služi. Nažalost, takve se stvari povremeno događaju. S druge strane postoji još jedna vrsta izdaje, a odnosi se na vjernike koji kradu od Gospodina ono što Mu pripada ili izdaju pastora i crkvu u kojoj su bili duhovno podizani. Juda je očiti primjer toga. Ne samo da je krao novac iz Gospodinove blagajne, nego je i izdao i prodao svoga pastira i učitelja.
Apostol Ivan Judu spominje kao kradljivca i prije događaja s izlijevanjem mirisnog ulja, što nam govori da je Juda već duže vrijeme imao grijeh u svom životu. Obično to tako i biva. Prije velike izdaje i okretanja protiv svoga pastira, vjernik nosi grijeh u sebi, i samo je potreban događaj koji će poslužiti kao okidač velike izdaje. I opet, čest razlog tome je novac i iskazivanje časti pastiru. U razmišljanju o tome kako voditelj ne raspolaže ispravno dodijeljenim resursima (bilo ljudskim, financijskim ili drugim) začinje se izdaja. Često se ta izdaja razlaže kroz produhovljen izgovor, kao što vidimo i u Judinom primjeru gdje je predložio da se pomogne siromašnima. Isusov stav i mišljenje vidimo u obrani Marije i djela koje je učinila.
Velik dio problema u crkvama događa se kada vjernici žele upravljati crkvom, bilo crkvenim financijama ili crkvenim učenjem. Pojedinci žele da se stvari u crkvi rade na način koji oni odobravaju, umjesto na način kako je ovlašteni voditelj odredio. To je bio Judin problem, to je problem i mnogih drugih. Đavao često uvede ljude u tu istu zamku, da umisle kako bi oni bolje upravljali raspoloživim sredstvima i bolje vodili cijelu organizaciju ili projekt. Ljudi s takvim mislima nisu daleko od izdaje, od pokretanja razdora, od odvajanja od te crkvene zajednice. Odvajanje se prvo dogodi u srcu, a onda i u naravnom.
Dragi prijatelju, ne dopusti đavlu da te prevari. Ako ti je dana pozicija da upravljaš, upravljaj časno. Ako nemaš poziciju upravitelja, ne umišljaj da si upravitelj već moli da Bog vodi i usmjerava ovlaštene upravitelje. Mnogi ljudi su napustili crkve u kojima ih Bog želi zato što su si umislili da postavljeno vodstvo ne donosi ispravne odluke. Baš tako je Juda mislio o Isusu. I poput Jude, takvi ljudi su također potratili svoj poziv i službu. To nije ono što Bog želi za tebe, stoga ne dopusti đavlu da te prevari i uvede u ovu zamku.
Autor: Damir Šićko Alić
