“Nemam, naime, nikoga tako srodne duše tko bi se kao on svojski brinuo za vas, jer svi traže svoje, a ne ono što je Isusa Krista. A vi znate njegov prokušan karakter: da je kao dijete s ocem služio sa mnom u dobroj Poruci.” (Filipljanima 2:20-22)
U prošlom dijelu govorili smo o potpunoj obuzetosti službom kada si doista pozvan u neku od punovremenih službi (APEPU). To je prva prepoznatljiva karakteristika osobe koja je pozvana od Boga.
Druga stvar po kojoj to prepoznajemo je predanost osobe Božjem dijelu kroz uključenost u crkvenim službama. To posebno govorim zbog toga što neki misle i govore kako oni imaju poziv i sada čekaju da ih netko postavi za pastora, propovjednika i drugo, a nisu nikako uključeni u služenje u crkvi. Osoba koja je doista pozvana od Boga je osoba koja osjeća poziv da služi Bogu i ljudima. Moj naglasak je na riječi SLUŽI. Ne propovijeda, prorokuje, poučava ili slično, već služi.
Svi oni koji čekaju mikrofon, propovjedaonicu ili slično da bi počeli služiti su potpuno u krivu. Služenje otpočinje čišćenjem crkve, pomaganjem ljudima u njihovim potrebama, uključivanjem u pomoćne službe u crkvi ili kao u Timotejevom slučaju, služenjem službenicima Božjim. Imati neku ideju o tome da ćeš služiti, a nisi voljan raditi ove stvari i proći kroz ove procese je krivo. Čekati da te se postavi za učitelja, proroka, pastora, pa da tek onda počneš služiti je uznositost.
Ako doista imaš Božji poziv, ti ne možeš a da se ne uključiš u neku od službi. U molitvu, čišćenje, evangelizaciju, redare ili nešto drugo. Služba uvijek otpočinje ”odozdo, a ne odozgo”. Kroz poniznost, poučljivost i prokušanost, Bog nas promovira prema služenju u riječi. Ako nismo voljni služiti u osnovnim službama, tada nismo dostojni služiti oko riječi. To se posebno odnosi na one vjernike koji žele biti učitelji, propovjednici, a nisu i ne žele služiti u ovim drugim spomenutim službama.
Ako je netko doista pozvan, on neće čekati da ga netko pozove da se u nešto uključi, on će sam tražiti gdje može pomoći i biti blagoslov. On će pitati, ponuditi se. I to će raditi isključivo iz ljubavi prema Bogu i iz želje da služi. Ne iz SHVAĆANJA da treba proći te procese, već iz želje da služi i bude na blagoslov.
Ako to osoba ne radi, i ne radi s takvim motivima, ona se diskvalificira od Božjeg poziva.
Autor: Damir Šićko Alić
