Kada si pozvan od Boga ti znaš da moraš učiti. Svaki vjernik je pozvan biti učenik Isusa Krista (Matej 28:18-20), ali oni koji su pozvani u službu, žele učiti još više. Sjećam se da sam ja želio ići na teologiju ili biblijsku školu, iako sam bio spašen tek nekoliko dana. Ta želja je snažno gorila u meni.
Osoba koja je pozvana želi učiti u crkvi – kroz službe, kroz druge vjernike i kroz službenike. Zato su učenici živjeli i putovali s Isusom, Timotej s Pavlom, Elizej s Ilijom… Svi su oni razumjeli da nije dovoljno biti na kratkom seminaru i da su već tada pripravni služiti. Učenici su putovali i učili od Isusa tri godine. Timotej je godinama bio s Pavlom, Elizej oko četrnaest godina s Ilijom.
Mnogi danas nemaju to strpljenje i ustrajnost. Željeli bi vrlo brzo biti učitelji, pastori, proroci. Nisu ni dovoljno poučeni, ni dovoljno provjereni.
Mnogi se oslanjaju na teološko školovanje, a ono je najčešće nedovoljno i radi isključivo na informacijama koje su često samo proizvod ljudskog razmišljanja. Zbog toga, neki koji izlaze iz takvih fakulteta imaju “veliku glavu, a malo poniznosti” ili imaju akademsku uznositost.
Ljudi koji izlaze s takvih fakulteta nisu adekvatno pripravljeni za službe jer nisu trenirani u crkvi i od strane potvrđenih službenika, već od strane profesora koji se nikada nisu dokazali kao službenici u crkvi.
Pravo duhovno obrazovanje se događa u službi – u crkvi ili na službenim putovanjima (misija, evangelizacije i slično). Iako fakultetsko teološko obrazovanje može biti korisno, ono nije dovoljno. Služba ne dolazi kroz teološko obrazovanje, već kroz Božji odabir i poziv. Pravi biblijski način podizanja službenika je da potvrđeni službenici podižu buduće službenike sljedeći naputke iz poslanica Timoteju i Titu. Oni rade na njihovom znanju, ali i na karakteru, poniznosti. Većina službenika ne padne zbog neznanja, već zbog neizgrađenog ili lošeg karaktera. A kada je netko povezan s crkvenim službenicima i ljudima u lokalnoj crkvi, njegov karakter ispliva na površinu i tada može biti korigiran.
Pravi službenici ne rade samo na znanju već i na srcu – karakteru budućih službenika.
Pravi učenik će dopustiti da ga sluga Božji “obrezuje”. Kada osoba ne dopušta da bude “obrezana”, ona se diskvalificira.
Onaj koji je zreo u službi traži od budućeg službenika vjernost, iskrenost, poniznost. Mladi i nezreli vjernici imaju sklonost upadanja u đavolsku zamku uznositosti (1. Timoteju 3:6) i zreli službenici će nastojati tu stvar dovesti u red. A za to je potrebno i vrijeme i strpljivost. Nezreli vjernici nemaju vremena i strpljivosti pa ovaj test često ne prođu. Zato, ako takvi ljudi i uđu u službu, oni nikada ne uđu u veće stvari.
Učeništvo i učenje ne traje tri mjeseca ili tri godine – ono traje cijeli život. Svaki službenik treba naučiti biti cjeloživotni učenik u Božjim stvarima.
Autor: Damir Šićko Alić
