Dobro je započeti ovaj dio s razumijevanjem kome se moliti. Tertulijan kaže: „Nitko ne bi želio znati kako da moli, prije nego nauči kome se treba moliti.“ (Protiv Marciona, 4. knjiga, 26. poglavlje) U ta rana vremena, mnogi su prisiljavali kršćane da se mole različitim bogovima, ljudima ili herojima, da im prinesu žrtve ili da jedu hranu koja se nosila na posvećenje raznim božanstvima. Kršćani su to odbijali činiti. Nisu se molili i molitvom služili nikom drugom osim Bogu Ocu, Sinu i Duhu Svetom.
Atenagora piše o „optužbama da se ne molimo i ne vjerujemo u iste bogove kao gradovi (Carstva).“ (Caru Marku Aureliju, 14. poglavlje) On govori o tome da se kršćani ne mole stvorenju, niti materiji, nego nestvorenom Stvoritelju. Nadalje, da kršćani uviđaju kolika je udaljenost između Stvoritelja i stvorenja, te pita: „Zar smo i mi dužni doći i štovati kipove? Mnoštvo koje ne može razlučiti između materije i Boga ili vidjeti kolika je udaljenost između njih, moli (se) idolima načinjenim od materije. Jesmo li mi koji razlučujemo i razdvajamo nestvoreno i stvoreno (dužni) doći i štovati kipove?“ (Isto, 15. poglavlje)
Ako proučavamo pisma, knjige ili poslanice ranih crkvenih otaca, uvidjet ćemo da se oni nikada nisu molili nikom drugom osim Bogu. Nikad se nisu molili mrtvim ljudima, „svecima“, drugim bogovima. Nikad se nisu molili pred kipovima ili slikama, Mariji ili nekom drugom. Nikad nisu molili krunicu ili nešto slično. Uvijek i isključivo su se molili Bogu. Pišu dosta o toj temi. Evo nekih primjera. „U molitvi idemo k Ocu.“ (Tertulijan, O molitvi, 11. poglavlje) „Mi se svakako molimo Gospodinu.“ (Isto, 13. poglavlje) „Dotaknimo se kratko Djela apostolskih, gdje Stjepan i drugi apostoli usmjeravaju svoje molitve Bogu koji je stvorio nebo i zemlju.“ (Origen, Počela, 4. poglavlje) „Mi se molimo Riječi, Mudrosti, samoj Pravednosti, koja je jedinorođeni Sin Božji.“ (Isto, 9. poglavlje)
Slično govori i Ciprijan. „Prije svega, molimo se i tražimo Gospodina samoga, a onda kroz Njega učinimo zadovoljnim Boga Oca.“ (7. pismo, 5. poglavlje) „Ali (naša) duša i misli trebaju se moliti Gospodinu s jednostavnom nakanom.“ (Isti, Oče naš, 31. poglavlje) „I ja, doista, sjećajući se dan i noć, i kada prinosim u molitvi žrtvu s mnogima, i kada, povučen, osobno molim, tražim od Gospodina da u potpunosti prepozna vašu krunu i slavu.“ (Isti, 15. poslanica, 1. poglavlje)
U spisima ranocrkvenih otaca imamo napisane i mnoge molitve koje su molili – desetine, ako ne i stotine molitvi Klementa Rimskog, Ignacija, Polikarpa, Tertulijana, Ciprijana, Origena, molitve u Apostolskim konstitucijama, Uputama apostolskim (Didaché) itd., ali nigdje u njima ne nalazimo da se bilo tko od njih molio mrtvim ljudima, Mariji, svecima, bogovima ili slično. Sve molitve su upućene Bogu Stvoritelju po Kristu. Molitve Mariji, svecima, anđelima i slično novine su uvedene daleko nakon apostolskih vremena. Molitva krunice isto tako. Nitko od apostola ili ranih crkvenih otaca nije molio molitvu „Zdravo, Marijo“. Završimo ovaj odjeljak Tertulijanovom izjavom o molitvi: „Ako bilo tko na takav način zazove drugog boga, a ne Stvoritelja, on ne moli, nego huli. Slično tome, od koga da molim da bi nešto primio? Koga da tražim da bi nešto našao? Kome da kucam da mi se otvori?… I, ponovno, na nijedna druga vrata neću kucati, osim na ona za koja mi je dana privilegija.“ (Protiv Marciona, 4. knjiga, 26. poglavlje) Ovo su snažne riječi osobe koju se smatra ocem zapadne (katoličke) teologije.
Iz knjige: Katolička vjera u crkvenoj predaji. Knjigu možete kupiti ovdje.
