Nema tome dugo kako je Svjetska banka poručila da smo nacija koja nema vođu ni viziju. Uistinu, situacija u zemlji izgleda kao da nema izlaza. Stanje je takvo da smo u dugovima koje nemamo otkuda plaćati. Imamo ogroman državni aparat u kojemu dio zaposlenika radi, a dio spava. Lokalna vlast je država u državi. Odluke se donose bez razmišljanja o posljedicama. Na ministarska mjesta nerijetko dolaze ljudi koji nemaju prethodne rezultate niti iskustvo za područja koja predstavljaju. Gotovo na svim razinama donose se odluke koje idu u korist određenim sponzorima, onima koji su se potrudili tijekom kampanja ili onima koji imaju materijala za ucjenu. Većina ih je fokusirana prema tome na koji način mogu doći na određenu poziciju, te što dulje ostati na njoj i zadovoljiti svoje potrebe, bilo financijske, promiskuitetne ili ego prirode.
Nažalost i oni koji su mislili napraviti nešto, ali nisu imali izgrađen karakter ili svoj osobni odnos s Bogom, lako su za vrijeme glasovanja dignuli ruku protiv svojih uvjerenja. Kada iskreni vjernik vidi te stvari najčešće „zabije glavu u pijesak” i ne želi imati posla s politikom kao Meštar iz serije Velo Misto. Ali, pravni akti i odluke koji se donose ne dolaze sami od sebe. Netko o njima odlučuje, za njih lobira, financira, pomno planira i nije svejedno tko je taj netko. Zato smo svi pozvani djelovati u okvirima svojih mogućnosti, makar glasovanjem. U zadnjih deset godina mnogobrojni službenici iz različitih crkava prorokovali su kako će Republika Hrvatska postati duhovni, ali i gospodarski ključ za Europu. Mnogima se to čini kao nemoguća misija, posebice u situaciji koja izgleda ovako bezizlazno, ali gotovo kroz cijelu Bibliju Gospodin je izazivao ljudski um te upravo takve naizgled nemoguće stvari činio mogućima.
Jedan od najboljih primjera je priča o Josipu. U potpunosti odvojen od obitelji, odbačen, neškolovan, rob u zatvoru, Josip je postao desna ruka faraonu. To je kao da danas netko bez osnovne škole, sa zatvorskim iskustvom, bez stranačke potpore postane desna ruka premijeru te spasi i obogati cijelo gospodarstvo. Zanimljivo je da Josip nije imao savez s nekom organizacijom u kojoj gotovo uvijek vrijedi sve moje je tvoje i obratno, niti se morao kretati u visokim krugovima kako bi došao na mjesto za koje je bio pozvan. On je radio svoj posao najbolje što je mogao, ponizio se i „zalijepio“ svoje uho uz Božje srce. Danas mnogi političari sebe nazivaju vjernicima, ali njihovi rezultati su daleko od Josipovih. Nisu svjesni duhovne pozadine te se vrlo brzo upletu u stranačke igre i igrice iz kojih je teško izaći van. Bog je vrlo jasan u svojoj Riječi te daje uputu ako se narod Njegov ponizi, ako se pomoli i potraži lice Njegovo i okani se zlih putova, On će ga tada uslišati s neba, oprostiti mu grijeh i izliječiti mu zemlju. 2. Ljetopisa 7:14
Bog želi iscijeliti našu zemlju i osim što poziva sve kršćane da učine što je do njih kako bi se Njegova volja za ovu zemlju ostvarila, neke poziva kao Josipa direktno u politiku. Oni koji su pozvani u politiku mogu se isključivo osloniti na Gospodina, jer prema Bibliji proklet je onaj koji se oslanja na čovjeka. Koliko je proklet vidljivo je iz sadašnje situacije u zemlji u kojoj je gotovo svatko svakome neprijatelj. Baš kao Josipu, Bog i dalje želi davati smjernice, otvoriti vrata, transformirati gospodarstvo i naočigled svima pokazati kako On može, kroz one koji su u svakom području svog života „zalijepljeni“ za Njega, učiniti ono što nitko ne može.
Autor: Tajana Radić
