U trenutku kada se čovjek pokaje za grijehe i zazove Kristovu krv, s Božjeg se prijestolja oslobađa božanska snaga koja djeluje u njegovu korist.
Svojom krvlju Bog uništava grijeh u životima vjernika otvarajući im mogućnost za ponovno uspostavljanje zajedništva s Njim. “Koliko će više krv Krista – koji je po vječnom Duhu prinio sam sebe Bogu kao žrtvu bez mane – očistiti našu savjest od mrtvih (religioznih) djela da služimo živomu Bogu” (Hebrejima 9:14). Kristova krv ne umiruje našu savjest. Ona je čisti. Kada dođe u dodir s grijehom, ona ga ne pokriva, već ga uništava. Zbog toga pisac Poslanice Hebrejima kaže: “Ali sad, on se samo jedanput zauvijek – u punini vremena – pojavio da svojom žrtvom uništi grijeh” (Hebrejima 9:26).
Riječ “uništiti” sadrži u sebi smisao poništavanja. Isus je kroz svoju žrtvu poništio grijeh. Uništio je njegovu snagu i učinio ga takvim kao da nikada nije postojao.
Kroz prinošenje životinjskih žrtava grijeh je bio pokriven. Kroz Kristovu krv on biva uništen. Zbog toga Pismo kaže da je Krist Posrednik novog, “boljega Saveza… koji je uzakonjen na boljim obećanjima” (Hebrejima 8:6). Kao kršćani, mi smo pozvani živjeti u skladu s principima (zakonima) Novog saveza. Taj je Savez ispunjenje proroštva koje kaže da će pravednik živjeti po vjeri. Starozavjetna žrtva donosi oproštenje kroz prekrivanje grijeha.Ona ne mijenja ljudsku narav. Ljudi u Starom zavjetu nisu mogli postati dionici Božje naravi. Božji Duh je prebivao u Svetinji nad svetinjama. U Novom zavjetu vjernici bivaju nanovo rođeni i postaju dionicima Božje naravi, Duh Sveti dolazi da prebiva u njihovoj nutrini.
Jedanput sam, dok sam još bio tinejdžer, kupio traperice koje su u to vrijeme bile jako popularne. Bio sam silno ponosan na njih. Jedan me poznanik zamolio da mu pomognem prenijeti do automobila tekućinu za akumulatore. Nisam bio dovoljno pažljiv pa sam prolio tu tekućinu (kiselinu) po novim trapericama. Tog poslijepodneva one su još uvijek izgledale normalno, ali kada sam ih sutradan uzeo u ruke, opazio sam na njima bijele mrlje. Za nekoliko sati te su se mrlje pretvorile u rupe.
Kiselina je “spržila”, probušila i uništila moje traperice. Više ih nisam mogao nositi. Morao sam ih baciti. Dijelovi, na koje je pala kiselina, jednostavno su iščezli. Slično je i sa grijehom. Krv životinja u Starom savezu je pokrivala grijehe. Krv Isusa Krista u Novom savezu ih uništava. Kada vjernik ispovijedi svoj grijeh i pozove se na krv Krista Isusa, Njegova krv uništi taj grijeh. Kao što kiselina uništava tkaninu, Kristova krv uništava grijeh. Pred Bogom on više ne postoji. Sjećanje na grijeh se može zadržati u tvojim mislima, ali to ne znači da taj grijeh postoji.
Đavao upotrebljava sjećanje na grijeh kako bi nas napao grižnjom savjesti, samooptuživanjem i osjećajem nedostojnosti. No, ako smo se pokajali i ispovjedili svoj grijeh, on više ne postoji. Zbog toga možemo mislima osude, grižnje savjesti i samom đavlu reći: “Oprošteno je, izbrisano, uništeno. Sve staro je nestalo, a novo je, evo, nastalo”.
“Vjeran je on i pravedan, oprostio mi je moje grijehe i očistio me od svake nepravednosti” (1. Ivanova 1:9).
“Oprostio mi je dobrohotno sve prekršaje, izbrisao zadužnicu, uklonio ju prikovavši je na križ” (Kološanima 2:13,14).
Autor: Damir Šićko Alić; iz knjige “Bitka za pravednost“
