“Ove stvari, braćo, primijenih na sebe i Apolona radi vas, da na nama naučite: nemajte mišljenje drugačije od onoga što je pisano, kako se ne biste uznosili jedan protiv drugoga.” (1 Korinćanima 4:6)
Kao što smo rekli u prvom dijelu, u svim stvarima vjere, najvažnije je ono što Bog kaže. Ljudsko mišljenje, crkveni nauk (doktrine i dogme) su manje važne od onoga što Bog kaže. Ako se ono što Bog kaže razlikuje od onoga što ljudi ili crkva naučavaju, vjernik nije dužan slijediti ljudsko mišljenje ili crkveni nauk, on je dužan slijediti Boga i ono što Bog govori.
Iz navedenog teksta, Pavao nam govori da mi kao vjernici ne smijemo imati mišljenje koje je drugačije od onoga što stoji pisano. Naše ili tuđe mišljenje ne smije biti važnije, uzvišenije od onoga što stoji pisano. Kada idemo preko i iznad onoga što stoji pisano, mi uzdižemo sebe, druge ljude ili crkvene organizacije iznad Boga. Mi omalovažavamo Boga i ono što on kaže a uzdižemo sebe ili nekoga drugog.
Nažalost, to je oduvijek česta praksa. Povijesne crkve to konstantno čine. One uzdižu svoj crkveni nauk i vlastitu predaju iznad onoga što stoji pisano. Različite liberalne i gnostičke grupe, poput takozvane “čiste istine” (prijevarno ime), govore: “Biblija je otvorena knjiga” i onda vjerskom učenju i Božjoj riječi dodaju knjige svojih mistika i učitelja i ne prezaju uzeti od drugih (samo) one dijelove koji im pašu da bi propagirali svoje ideje.
Oni ne mare za opomenu Duha Svetog koji kroz Pavla kaže: nemajte mišljenje drugačije od onog što stoji pisano. Oni od Isusa uzimaju što im paše, i onda idu izvan Isusovog učenja i tomu dodaju ono što im se sviđa. I oni kažu da su mudri i pomazani i da znaju bolje. Zato uče: Biblija je otvorena knjiga. A apostol Ivan nam kaže: “Tko god govori drugačije i ne ostaje u Kristovu nauku, nema Boga. Tko ostaje u Kristovu nauku, ima i Oca i Sina.” (2. Ivanova 1:9).
Ljubljeni, nemajte mišljenje ili vjerovanje i praksu koja je drugačija od onoga što stoji pisano.
Autor: Damir Šićko Alić
