Jer ako se drugim jezikom molim, moj se duh moli, ali um je moj neplodan.
Što dakle slijedi? Molit ću se duhom, molit ću se i umom; pjevat ću hvalospjeve duhom, ali pjevat ću ih i umom. 1. Korinćanima 14.14,15
U nekim kršćanskim krugovima danas vladaju neznanje, zbunjenost pa čak i krivovjerje glede molitve u jezicima, odnosno molitve duha. U navedenim stihovima imamo samu bit Božje upute glede toga kako treba izgledati molitveni i slavljenički zivot kršćanina. Petnaesti stih to jasno pokazuje. Molitva i slavljenje trebaju biti prožeti jezicima i naravnim jezikom.
Novi king James prijevod umjesto riječi: što dakle slijedi, kaže: što je zaključak. Ja osobno, u slobodnom prijevodu volim reči: što proizlazi iz toga, ili što je dakle zaključak, odnosno, što trebamo činiti.
Pavlov odnosno zaključak Duha Svetog je molit ću duhom i molit ću umom, pjevat ću hvale duhom ali pjevat ću ih i umom.
Mnoge crkve danas to ne čine, one se ne drže Božanske upute. Dapače neke crkve čak zabranjuju molitvu u duhu odnosno u jezicima. Oni idu tako daleko da čak zabranjuju i uče protiv prakticiranja ove upute. To ne samo da je krivo već je često proizvod krivovjerja. Ljudi koji zabranjuju i uče protiv toga da molimo u jezicima, kada molimo u crkvi, nisu inspirirani Duhom Svetim već nekim drugim duhom. Duh Sveti nas uči kroz apostola Pavla: zaključujemo, molit cu duhom i molit cu umom.
Molitva duhom je puno kvalitetnija od molitve umom. Naš um je ograničen, mi ne znamo sve podatke i ne znamo kako je najbolje moliti. Zbog toga nam je Bog dao i daje molitveni dar jezika, odnosno molitvu u duhu.
“Tako i Duh potpomaže našu slabost. Doista mi ne znamo što da molimo kako valja, ali se sâm Duh za nas zauzima neizrecivim uzdasima. A Onaj koji proniče srca zna koja je želja Duha – da se on po Božju zauzima za svete.
Rim 8. 26 – 27
Kao što vidimo, duh potpomaže našu slabost. Kada neznamo što i kako da molimo Duh pritječe u pomoć. On nam daje nešto što nisu nase uobičajene riješi već su neizrecivi uzdisaji ili molitveni jezik. Time postajemo uspješniji u molitvi. Taj dar nam pomaže da bolje molimo, da se duhovno izgrađujemo (1.Kor.14.4), da komuniciramo s Bogom na jeziku koji samo On razumije.
Đavo to mrzi i ne želi da mi molimo u jezicima. Zbog toga on zaustavlja jezike i govori protiv tog dara Duha Svetog. Gdje god ljudi zaustavljaju, brane i govore protiv molitve u drugim jezicima tu Đavo ima svoje prste.
Neki ljudi idu toliko daleko da molitveni dar jezika pripisuju đavlu. Oni ne shvaćaju da se time približavaju huli na Duha Svetog koja je smrtni grijeh. Oni svoje tvrdnje nastoje potvrditi demonskom imitacijom dara Božjeg, ali oni ne žele shvatiti da đavo nastoji imitirati sve sto je od Boga. Tako postoji sotonska biblija, sotonska crkva, sotonski proroci, sotonski službenici i slično. Trebamo li zbog toga odbaciti Bibliju, crkvu i drugo? Definitivno ne, ali ih trebamo prepoznati i odvojiti. Jao ljudima koji hule na Duha Svetog.
Neki iz neznanja zabranjuju molitvu u jezicima i to opravdavaju krivim tumačenjem biblijskog navoda. Oni kažu da u crkvi ne smijemo govoriti u drugim jezicima, ako nema tumača. To je točno glede govora u jezicima ali nije točno glede molitve u drugim jezicima. Govor i molitva u jezicima su dvije različite stvari. Govorom se obraćamo ljudima, molitvom Bogu. Iako je i jedno i drugo govor, trebamo razumjeti da su osobe kojima se obraćamo različite i da je razlog obraćanja drugačiji. Zbog toga trebamo razumjeti da postoje različite vrste jezika i da u njima mozemo govoriti na tri strane: mozemo govoriti ljudima, sebi i Bogu (1. Kor.14.26-28). Jedino kada govorimo ljudima, nužno je imati tumacenje. Kada govorimo Bogu ili sebi tumacenje nije nužno.
Dakle, kao sto sam rekao, svi koji zabranjuju molitvu i slavljenje u drugim jezicima govore i rade protivno uputi riječi Božje. Ako naučavaju protiv ovoga i drugih darova Duha, oni naučavaju krivovjerje. Oni govore i rade protiv Boga i njegove volje. Mi se moramo držati Bozje upute a ona glasi: Što dakle slijedi? Molit ću se duhom, molit ću se i umom; pjevat ću hvalospjeve duhom, ali pjevat ću ih i umom. 1. Korinćanima 14.15
Autor: Damir Šićko Alić
