Bog nas je usvojio i učinio članovima svoje obitelji. On je naš Otac a mi smo njegova djeca. Dio smo univerzalne, ali i lokalne Božje obitelji. Bog je namijenio da svaki vjernik ima svoju lokalnu obitelj, svoga lokalnog pastira i zajednicu vjernika s kojima participira u Božjem planu i nakanama. Kroz lokalnu zajednicu, crkvu, mi pokazujemo Bogu da smo ozbiljno prihvatili svoju nebesku obitelj.
U toj duhovnoj obitelji Bog nam je dao braću i sestre, ali nam je dao i duhovne roditelje, pastire, da nas vode, hrane i napajaju na izvorima Duha. Da nas uče, savjetuju, opominju i hrabre. Oni su prema knjizi Otkrivenja, glasnici, posrednici kroz koje Bog čini svoje djelo u vjerniku i teritoriju.
Svaki vjernik treba imati svoju duhovnu obitelj, crkvu kojoj pripada, pastira koji se brine za njega. Svaki vjernik treba pridonositi svojoj duhovnoj obitelji (1. Timoteju 5:8).
Budući da je Bog svakom vjerniku namijenio njegovu lokalnu duhovnu obitelj, vjernik se treba ugraditi u istu. Petar nam kaže: ”pa se kao živo kamenje ugrađujte u duhovni dom za sveto svećenstvo da prinosite duhovne žrtve, Bogu ugodne po Isusu Kristu (1. Petrova 2:5).
Nažalost, danas u svijetu postoji tendencija da se ljudi ne žele ugraditi u lokalne crkve. Ako nam Bog kaže da se ugradimo, a mi se ne ugradimo, mi živimo u grijehu neposlušnosti, u grijehu protiv Božje upute.
Druga tendencija u ovom modernom vremenu je da se ljudi samovoljno prebacuju iz jedne u drugu crkvu. Neki dan je jedna osoba nazvala takve ljude skakavcima. Davno prije sam čuo izraz kruzomatici (oni koji kruže od crkve do crkve). Ako kružiš ili skačeš od crkve do crkve ti se nisi ugradio. Ako se nisi ugradio, živiš suprotno od onog što ti Bog nalaže da učiniš. To je grijeh.
Mnogi takvi ljudi nisu ni svjesni koliko su povrijedili svog pastira i svoju lokalnu zajednicu, crkvu u kojoj su primili spasenje ili temeljno Biblijsko učenje, koja je jedno vrijeme služila njihovim rastu u vjeri i drugim potrebama.
To se posebno odnosi na one koji odu iz lokalne crkve a da uopće nisu razgovarali sa svojim pastirom. One koji nisu potražili rješenje za problem koji imaju, vide ili osjećaju. Oni samo donesu odluku da više ne žele ići u tu crkvu i prestanu dolaziti. Bog im je dao pastira da ih vodi, uči, savjetuje, ali oni preuzmu vodstvo, pouče sami sebe ili se savjetuju s nekim drugim, umjesto sa svojim pastirom. I onda samo odu iz crkve.
Oni su napustili svoju obitelj bez pokušaja nalaska rješenja za problem koji se pojavio. Samo su jedno jutro ustali, pokupili svoje stvari i ostavili svoju obitelj. Bez borbe za istu, bez riječi objašnjenja. Kada se to dogodi u naravnom, to smatramo strašnim, kada se dogodi u duhovnom smislu, neki to smatraju normalnim. To nije normalno.
Dragi prijatelju, ne dopusti da te neprijatelj prevari, ne okreći leđa svojoj duhovnoj obitelji koju ti je Bog dao, pastiru koga ti je Isus dodijelio. Ako postoji neki problem, budi zreo, traži rješenje za problem, razgovaraj, savjetuj se sa svojim pastirom. Ne bježi, ne ostavljaj obitelj koju ti je Bog dao. On te stavio tu i samo on te treba premjestiti odatle. Ne problemi, optužbe ili frustracije koje neprijatelj sije. Budi vođen Duhom i Riječi, a ne optužbama, problemima i frustracijama. Te stvari najčešće dolaze od zloga da nas skrenu na krivi put.
Autor: Damir Šićko Alić
