U zadnjih nekoliko dana imao sam bratsku diskusiju s braćom koja imaju Kalvinističko vjerovanje. Prema kalvinističkom učenju, čovjek prvo mora biti regeneriran ili novorođen da bi mogao vjerovati. A regeneracija ili novorođenje se događa samo onima koji su izabrani. Zbog toga jedan članak iz sinode u Dortu nam govori: “…izabranje se dogodilo sa svrhom vjere, poslušnosti u vjeri, posvećenja i tako dalje. Prema tomu, izabranje je izvor svakog spašavajučeg dobra. Vjera, svetost i drugi spašavajući darovi, kao i život vječni, proistječu iz izabranja kao plodovi i učinci.”
Drugi članak dodaje: ”Bez milosti regeneracije po Duhu Svetom oni niti su voljni niti sposobni vratiti se Bogu, ne mogu reformirati svoju poremećenu prirodu, niti staviti sebe pred takvu reformu.”
Jedan dio moje rasprave s braćom je bio oko toga što se prvo događa u osobi: novorođenje ili vjera. Oni su tvrdili da se čovjek prvo nanovo rodi pa onda dobije vjeru a ja da čovjek prvo povjeruje pa onda bude novorođen.
Za kalviniste taj redoslijed je jako važan zbog toga što oni vjeruju u učenje o predodređenju i izabranju kao u temeljnu stvar koja vodi u spasenje, život vječni. To možemo vidjeti u jednom od navedenih članaka sa sinode u Dortu.Najpoznatiji dio koji govori o novorođenju u Bibliji je razgovor između Isusa i Nikodema (Ivan 3:1-21). Isus kaže Nikodemu da tko se ne rodi od Duha i vode ne može vidjeti Kraljevstvo Božje. Zbog toga Isus kaže Nikodemu: ”Moraš se nanovo roditi”. Na to mu Nikodem postavlja upit: ”Kako se to može dogoditi?” Nakon toga Isus mu objašnjava što je potrebno da se netko nanovo rodi odnosno da primi život vječni. Isus govori o tomu kako Sin čovječji mora biti podignut poput zmije koju je Mojsije podigao na stup. Pismo kaže: …da svatko tko vjeruje u njega ima život vječni. / Uistinu, Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenoga Sina, da svatko tko vjeruje u njega ne ode u propast, nego da ima život vječni. (Ivan 3:15,16)
U cijelom tom razgovoru s Nikodemom nigdje se ne spominje izabranje kao uvjet novorođenja ili života vječnog, no Pismo jasno govori o Isusu, vjeri u njega i o tomu da onaj koji vjeruje u Isusa ima život vječni.
Ako uzmemo da je Isusov razgovor s Nikodemom vođen na temu novorođenja tada trebamo zaključiti da je preduvjet novorođenja vjera u Isusa. Kada čovjek doista uzvjeruje u Isusa kao Gospodina i Krista i primi ga kao takvog u svoj život, tada Bog tu osobu nanovo rodi po Duhu Svetom i tako joj udijeli život vječni. Tada ta osoba više nije na putu propasti već na putu u život vječni s Bogom.
Dakle, vjera u Krista je ključ novorođenja i primanja života vječnog. Onaj koji vjeruje ima život vječni i vidjet će kraljevstvo Božje jer je rođen po Duhu Svetom.
Autor: Damir Šićko Alić
