Religiozan čovjek nema vjeru, on ima nadu. Vjeruje da Bog postoji, u neke činjenice o Bogu, ali ne vjeruje da ga Bog voli. Da ga je spasio i da mu je već sada oprostio sve grijehe. Ne vjeruje da mu je Bog već sada dao život vječni i učinio ga pravednim, djetetom Božjim.
Religiozan čovjek se nada spasenju, osjeća grižnju, ima osjećaj nedostojnosti. On čini religiozna djela ne bi li poboljšao svoj odnos s Bogom, ne bi li ugodio Bogu.
Iza takve religioznosti stoji demonski duh prijevare. On čini osobu religioznom vodeći je u mnoga religiozna djela, ali je uvijek drži izvan prave vjere. Drži je u nadi, u osjećaju grižnje i nedostojnosti. On je drži u “zlatnom kavezu”. Osoba nešto ima, ali nema ono što treba imati. Nema radost i sigurnost spasenja. Nema radost spoznaje da je Bog voli, zahvalnost da ju je Bog učinio svojim djetetom. Nema redovitu, izravnu komunikaciju s Bogom, s Duhom Svetim, nema osobne spoznaje o Božjoj dobroti, o dovršenom Božjem djelu u Isusu Kristu.
Religiozan čovjek “vidi” Boga i Božje stvari ograničeno, samo unutar svoje religiozne pozadine. On o Bogu i Božjim stvarima ne razmišlja svojom glavom, on misli tuđe misli. Ne traži Istinu u Božjoj riječi, nego unutar svoje religiozne organizacije. Boji se nečeg drugog, nečeg što nije iz njegovog religioznog kruga. On je “vezan” za svoju religioznu organizaciju i boji se pogledati, primiti nešto izvan svoje religije, poći izvan svog religioznog kruga.
Sve to dolazi od utjecaja duha religije u kojoj se osoba nalazi. Taj duh je ne želi pustiti i uvijek je vraća natrag, u staro. On joj umjesto drvenog kaveza daje srebrni ili zlatni, ali je nikad ne pušta u slobodu. On joj čak da neke stvari iz drugih vjerskih ili filozofskih krugova, ali je ne pušta iz svog kaveza. Nove stvari dolaze pod kontrolom tog duha i doista ne mijenjaju bit, samo izgled stvari.
Krist je umro za tvoju i moju slobodu i mi ne bi smjeli služiti nikom drugom osim njemu. Ne bi smjeli slijediti nikog drugog osim njega. Izađi iz svog kaveza u slobodu djece Božje.
Autor: Damir Šićko Alić
