Nedavno mi je skrenuta pozornost na članak Ervina Budiselića “Opasnosti evanđelja prosperiteta” i odlučio sam ga potražiti i pogledati. Imao sam što za vidjeti. Članak namijenjen neupućenima i istomišljenicima počinje prešutnim zahtjevom da mu vjerujete i slijedite ga bez pitanja.
Gospodin Budiselić traži od nas da “vjerom progutamo” nekoliko pretpostavki kao temelj njegove teze. Zbog toga on govori neodređeno i neizravno. On, primjerice, kaže da čimbenik evanđelje prosperiteta je E. W. Kenyon koji je “najvjerojatnije” uveo (ili je ili nije – odluči se) Novu misao unutar pentekostnog pokreta. Za istog insinuira da je pripadnik Nove misli ili Kršćanske znanosti (i to ničim ne dokazuje) i onda nastavlja govoriti o Novoj misli i Kršćanskoj znanosti kao da je Kenyon dio tih pokreta i kao da on vjeruje što oni vjeruju. Navodeći vjerovanja jednih i drugih on šokira i sablazni čitatelja kršćanina i odmah u njemu izaziva neprijateljski stav prema Kenyonu i drugima (jer njega stavlja u govor o njima) koje će poslije povezati s istim. Takav pristup je manipulativan i nekršćanski, a najmanje znanstven, što bi gospodin Budiselić volio da mi mislimo o njemu.
Drugi, valjda negativni, čimbenik evanđelja prosperiteta je pentekostalni pokret, koji je bio plodno tlo za to. Valjda time Ervin želi reći da je i pentekostno pokret nešto zlo? Ili možda ne želi? Što na to kažu njegovi pentekostni prijatelji?
Ervin zatim počinje lutati u svom tumačenju Kenyonove vjere, pripisujući mu stvari koje Kenyon nije vjerovao niti naučavao. A stvari koje su ispravne u njegovom vjerovanju, on iskrivljava, iako ih vjerojatno i sâm vjeruje. Primjerice, Isusovo dovršeno djelo, posvećenje, primanje nove naravi kroz novorođenje.
“Interesantan”, treći čimbenik, da je evanđelje prosperiteta pogrešno nalazimo u obrazloženju da je ono nastalo u Americi (ne u Africi ili drugdje) pedesetih godina dvadesetog stoljeća (nakon Kenyonove smrti, kada je Kenneth Hagin bio pripadnik Assembly of God, pentekostnog pokreta).
U svom tekstu on navodi niz laži od kojih neke i nabrajam, a prva je da evanđelje prosperiteta naučava (stopilo se) s “Kingdom now” teologijom. (Ispričavam se čitateljima zbog toga što ne objašnjavam što je ta teologija – s kojom se ni ja ne slažem). On to tvrdi u navodu broj jedan. Niti Kenyon, niti Hagen nikada nisu naučavali Kingdom now teologiju. Koliko mi je poznato, nitko od drugih koje je naveo to ne čini. Takva tvrdnja je apsolutna laž koju dotični niti jednim dokazom nije potvrdio. To može izjaviti samo čovjek koji je prevaren ili ima zlu nakanu. To je krajnje zlonamjerno.
Nadalje, Budiselić kaže: “Srž problema leži u tome što se Bog počovječuje, a čovjek se divinizira”. Što pisac time želi reći? Moje pitanje je da li je Sin Božji uzeo narav čovjeka i da li je čovjeku udijelio svoju narav, Duha Svetoga? Ako je to tako, nije li Isus postao kao čovjek (Filipljanima 2:5-8) i nisu li ljudi postali dionici božanske naravi (2. Petrova 1:4)? Znači li ta izjava da Ervin ne vjeruje da je sin Božji uzeo ljudsku narav i da vjernik nije primio božansku narav?
Ne samo da Ervin izvodi krive zaključke, već on svjesno ili nesvjesno laže kada tvrdi: “Počevši od E. W. Kenyona, nastavljajući se po Kennethu Haginu i Kennethu Copelandu, a danas i preko Benny Hinna, Joyce Meyer i Billa Johnsona, Paule White i drugih, proteže se učenje o tome kako je Krist lišio sebe svoga božanstva (teorija kenoze), BIO JE SAMO ČOVJEK…” Prvo, ne može se ove ljude staviti u istu grupu. Miješati različita učenja, pokrete i morale nije poželjno. Drugo, laž je da ovi ljudi uče ili su učili da je Isus “bio samo čovjek”. Svi oni uče da je Isus bio Bogočovjek. Sto posto Bog i sto posto čovjek. Ružno je pripisivati im krivovjerje. Izvrtati njihovo učenje je sramota. No, poput nekih drugih, Budiselić voli uzimati isječke iz njihovih učenja i onda ih stavljati u drugi kontekst ili ih krivo tumačiti.
On tvrdi da Hagin i Kenyon uče da su: “Duša i tijelo gotovo svojevrsni nužni ukrasi ljudskog duha”. Naravno, takvu tvrdnju on ničim ne potkrepljuje. To ni ne može jer oni to nikada nisu rekli, niti učili. To je proizvod njegove mašte, to on misli da oni misle. Po njemu, čovjek nije duh, duša i tijelo (Pavao to nabraja tim redoslijedom u 1. Solunjanima 5:23), već je “jednako duh, duša i tijelo – sve to troje zajedno” – i to je ispravno jer nam tako kaže Ervin!
Nadalje, kada Ervin navodi izjavu Hagina, on implicira da učenici nisu identificirani s Kristom i da oni nisu Tijelo Kristovo. Učenje da su vjernici identificirani s Kristom i da su oni njegovo tijelo on naziva zabludom.
Svrha je takvih izjava da dokaže kako ti učitelji nešto krivo vjeruju, da ih se omalovaži, i da se on pokaže kao dobar teolog. Ervin tada odlazi “skokom” do tvrdnje da je takvo shvaćanje učiteljima prosperiteta potrebno da bi “izjednačili čovjeka s Bogom”. To bi trebalo značiti da oni vjeruju kako je čovjek, odnosno oni, jednak Bogu. Nitko od njih nikada nije izjednačio sebe (ili druge ljude) s Bogom, to je još jedna laž i podmetanje. On dodaje: “I tu sada nastupa koncept ‘vjere’ prema kojem čovjek poput Boga ima moć da izgovaranjem riječi stvara stvarnost koju želi”. Od skoka vjere do skoka vjere i čudnih tumačenja, Ervin nam zatim ukazuje da Bog nema vjeru i da ju ne treba? Ili možda ima i ne treba mu?
Poslije, isti gospodin ponavlja laž da navedeni učitelji ne vjeruju u Isusovo božanstvo i pripisuje im herezu kenoze, a što oni ne vjeruju niti su ikada naučavali. On je zaboravio Božju zapovijed koja kaže: Ne svjedoči lažno.
Ervin nadalje nastavlja s lažima kada kaže: “Ti ljudi i njihova prava su u središtu evanđelja; ZABRANJENO im je govoriti da su loše ili da ih nešto boli”.
Nadalje, Ervin manipulira i podmeće kada govori glupost da oni naučavaju: “Ako želiš imati novac ili zdravlje, moraš posijati ‘sjeme vjere’ (seed of faith) tako što ćeš naći najblagoslovljenijeg (čitaj najbogatijeg) kršćanina i njemu dati svoj novac”. Sramotno od Ervina.
Zaključak. Općenito sam protiv kršćana koji imaju karijeristički i oportunistički pristup crkvi i Božjim stvarima. Takvi ljudi nemaju jasne stavove i vjerovanja i nastoje biti dobri sa svima od kojih mogu imati korist. Oni pokušavaju graditi svoj legitimitet i vrijednost napadajući druge kojima često nisu dostojni odriješiti obuću. Kada se ne mogu dokazati plodovima svoga rada, oni lažima napadaju druge, ne bi li sebi pripisali važnost, veličinu i privukli kojeg sljedbenika.
Autor navedenog teksta pokušava sjediti na više “stolica” kada pokušava biti pentekostalac, a uči i služi u nepentekostalnim ustanovama. On napada Amerikance, a od Amerikanaca je bio poučavan i prima dio svoje plaće.
Ervin svojom lošom teologijom, nekršćanskom (govori laži) i neznanstvenom metodom omalovažava samog sebe kada se stavlja u službu oca laži. U ovom tekstu sam ukazao na niz stvari koje su neistina ili oblik manipulacije.
Ako želi govoriti o Kenyonu ili Haginu, neka prvo pročita njihove knjige i neka ne priča o njima na temelju toga što je netko drugi rekao o njima. Pravi znanstvenik čita primarne izvore.
Lošu metodologiju on pokazuje kada stavlja na listu ljude koji nisu dio iste grupacije i razlikuju se u svom vjerovanju i praksi, ali kada se tako spoje ispada da oni isto vjeruju, prakticiraju i imaju isti moral. To je loša metodologija i slična je onoj manipulaciji kada se govori o Kenyonu i nastavlja o Kršćanskoj znanosti. To je kao da bi ja počeo govoriti o Ervinu, nastavio govoriti o pedofilima i narkomanima i završio time što kažem da Ervin ima probleme i treba ih se odreći i treba mu pomoći. To naravno nije istina ali bi bila manipulacija. Sličnu stvar on čini u ovom tekstu.
Sve u svemu, navedeni tekst je niz neistina i krivih zaključaka kojih bi se iskren kršćanin trebao stidjeti, a ne potpisati ih. Takav tekst mogu objaviti samo neupućeni ili zlonamjerni ljudi i ljudi iz Novog života koji duguju veliku ispriku svim kršćanima pred koje su iznijeli komentirani tekst. Ervin i novi život mogu se smatrati sretnima jer navedeni ljudi ne razumiju hrvatski i neće ih tužiti za klevete zbog kojih bi oni mogli platiti veliku odštetu.
Autor: Damir Šićko Alić
