Danas, kao i uvijek, đavao nastoji prevariti mnoge, vjerujem dobronamjerne ljude. Često ih prevari namećući im krivu vrstu pobožnosti. Jedan od njegovih načina je nametanje Zakona ili neke od zapovijedi u Zakonu. Neki se tako upecaju na zabranu konzumacije svinjetine (ili drugu hranu), neki na držanje subote, obrezanje ili neku drugu stvar.
Drugi su pak uhvaćeni u laž da njihovo spasenje ovisi o primanju sakramenata ili obreda koje vrši crkva odnosno njezini službenici.
Što god bio mamac, očito je da ljudi povezuju svoje spasenje s izvršavanjem neke od zapovijedi iz Zakona ili s izvršavanjem religioznih obreda, primanjem sakramenata.
U tom fanatizmu, ljudi osuđuju one koji u to ne vjeruju i to ne prakticiraju. Zaboravljaju biblijski nauk koji u Galaćanima 3: 10 i 11 kaže:
“Svi naime koji su od vršenja Zakona, nalaze se pod prokletstvom jer je pisano: ‘Proklet svaki onaj koji ne izvrši sve što je pisano u knjizi Zakona.’ A da se pred Bogom nitko ne opravdava Zakonom, očito je jer: ‘Pravednik će živjeti po vjeri.’ Zakon pak ne polazi od vjere, nego veli: ‘Čovjek koji ga vrši, u njemu će naći život.'”
Ovi reci jasno kažu da oni koji se pozivaju na vršenje Zakona (niza pravila, propisa, obreda, sakramenata) ne mogu izdvojiti, odabrati izvršavati samo jednu ili nekoliko stvari iz Zakona (npr. samo držati subotu), već moraju izvršiti SVE ŠTO JE PISANO U ZAKONU. Sve podrazumijeva svih 613 zapovijedi i propisa Zakona. Ako netko izvršava 612 zapovijedi a pogriješi u jednoj, kriv je kao da nije izvršio ni jednu. To nam govori Jakov 2:10 i 11:
“Ta tko god izvrši sav Zakon, a posrne samo u jednoj stavci, postao je krivac u svemu. Jer onaj koji je rekao: ‘Ne čini preljuba’, rekao je i: ‘Ne ubij’. Ako dakle i ne činiš preljuba, a ubiješ, postao si prijestupnik Zakona.”
Staviti svoje opravdanje u ovisnost izvršavanju neke od zapovijedi iz Zakona znači isključiti sebe iz milosti Božje. Bog nam kaže: “Vama koji se nastojite opravdati u Zakonu, Krist je postao potpuno nekoristan, ispali ste iz milosti.” (Galaćanima 5:4)
Opravdanje ne dolazi kroz vršenje zapovijedi Zakona, opravdanje dolazi milošću Božjom po vjeri. Da smo se mogli opravdati kroz to da držimo subotu ili da ne jedemo svinjetinu, ili kroz to da primimo neki sakrament, izvršimo neki obred, tada Krist ne bi morao umrijeti. Izjaviti da će oni koji jedu svinjetinu ili oni koji ne drže subotu; oni koji nisu primili sakramente niti izvršili obrede – biti uništeni, zapravo je prijezir Isusove žrtve. Takav stav pretpostavlja da je čin odricanja od mesa i održavanja subote veći i značajniji od Isusove žrtve. Isto se čini kada se te stvari dodaju kao nadopuna Isusovoj žrtvi. Naša odricanja i naše žrtve ne mogu biti ni do koljena Isusovoj žrtvi. One nisu ni blizu Božjeg plana spasenja. Bog nas je oduvijek planirao spasiti po Kristu, komu je dao ime Isus, BOG JE SPASITELJ. Izbjegavanje svinjetine ne može nas spasiti, držanje subote ne može nas spasiti. Isus je spasitelj i spašeni smo milošću po vjeri. To ne dolazi od djela, to je dar Božji.
Odbaci đavolje zamke koje te udaljavaju od Božje milosti i donose prokletstvo u tvoj život.
Autor: Damir Šićko Alić
