Nedavno je netko objavio članak nepoznatog rimokatoličkog autora o idolopoklonstvu. Taj autor u članku proziva ”antikatoličke sekte” i protestante, poimence pentekostalce, koji (navodno) selektivno i površno tumače Bibliju, izvrću stvari iz konteksta, služe se đavoljim lukavstvom, imaju plitak pogled na Sveto Pismo i tumače stvari kao farizeji i pismoznanci. Budući da se autor poslužio svim ovim opisnim izrazima, potrebno je ukazati na njegovo ”ispravno” tumačenje toga što je idolopoklonstvo.
U svom tekstu autor kaže ”Katolicima je svakako zabranjeno klanjanje kipovima.” No kipovi i slike su dobri jer: ”ono što je Sveto Pismo za onoga koji zna čitati, to su kipovi i slike za one koji ne znaju čitati”. Indirektno, on zaključuje da su kipovi i slike potrebni jer neki rimokatolici ne znaju čitati. Osobno još nisam susreo rimokatolike koji ne znaju čitati. Ne mogu tvrditi da ih nema, ali ako ih i ima, ima ih vrlo malo.
U daljnjem tekstu autor opravdava pravljenje i štovanje kipova i slika, jer se biblijska zabrana (po njegovu tumačenju) odnosi na klanjanje pred kipovima bogova. Je li to doista tako? Iako mnogi biblijski navodi govore o likovima bogova, biblijska zabrana se odnosi na sve kipove ili slike koji se prave u svrhu štovanja. Tako druga zapovijed Božja kaže: ”Ne pravi sebi lika ni obličja BILO ČEGA što je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodama pod zemljom. Ne klanjaj im se niti im služi. Jer ja, Jahve, Bog tvoj, Bog sam ljubomoran. Kažnjavam izvrtanje otaca – onih koji me mrze – na djeci do trećeg i četvrtog koljena…” (Izlazak 20:4,5)
Pisac teksta se trudio iznijeti mnoge biblijske navode koji govore o kipovima bogova, i oni stoje, no Božja zapovijed jasna je u tome da se zabrana pravljenja i klanjanja kipovima ne odnosi samo na kipove bogova, već na sve kipove ili slike koji se prave u svrhu štovanja. Tekst druge zapovijedi kaže: Ne pravi sebi lika ni obličja bilo čega. Niti bogova, niti ljudi, niti životinja ili bilo čega.
Dakle, rimokatolički autor nije u pravu kada tvrdi da se zabrana odnosi samo na kipove bogova. To nam jasno i bez sumnje potvrđuje i uputa iz Ponovljenog Zakona 4:15-19: ”Pazite dobro! Onoga dana kad vam je Jahve, Bog vaš, govorio usred ognja na Horebu, niste vidjeli nikakva lika, da se ne biste pokvarili te da ne biste pravili sebi kakva klesana lika, kipa muškoga ili ženskoga obličja, ni obličja kakve životinje što je na zemlji, ni obličja kakve ptice što pod nebom lijeta, ni obličja bilo čega što po zemlji gmiže, ni obličja kakve ribe što je u vodi pod zemljom i da se ne bi, kad digneš svoje oči prema nebu te vidiš sunce, mjesec i zvijezde – svu nebesku vojsku – dao zavesti da im se klanjaš i da im iskazuješ štovanje.”
Iz ovog teksta je kristalno jasno da druga zapovijed ne govori samo o pravljenje kipova bogova, već o pravljenju bilo kakvih kipova u svrhu štovanja: bogova, ljudi, životinja, nebeskih tijela i drugog. Ovo isto tumačenje potvrđuje i poslanica Rimljanima 1:22,23. Tu nam Pismo govori o nekim ljudima koji sebe smatraju mudrima, a u idolopoklonstvu su. Tako stoji pisano: ”Tvrdeći da su mudri, postali su ludi te su zamijenili slavu neraspadljivoga Boga likovima i obličjem raspadljivoga čovjeka, ptica, četveronožaca i gmazova.”
I u ovom novozavjetnom tekstu Pismo ne govori o kipovima bogova već o kipovima raspadljivog čovjeka i životinja.
Da je to tako svjedoči nam i primjer iz Daniela 3. gdje je Kralj Nabukodonozor podigao zlatni kip u liku čovjeka za kojeg nigdje ne piše da je kip nekog boga. No Šadrak, Mešak i Abed Nego se nisu htjeli nakloniti tom kipu i zbog toga ih je kralj želio ubiti. Drugi primjer je lik zmije Nehuštan. Ta zmija nije nikako smatrana bogom, no kada su joj Izraelci pridodali nadnaravne moći, i kada su je počeli štovati, taj je kip morao biti uništen.
Pisac teksta dalje kaže: ”Protestanti ne znaju da mi kipove ne zovemo bogovima.” Tu je potpuno u krivu. Protestanti znaju da rimokatolici ne nazivaju svoje kipove bogovima. Protestanti nikad nisu rekli da rimokatolici zovu kipove Marije ili svetaca, Mariju ili svece bogovima.
Ono što protestanti kažu je da rimokatolici kipovima, krunici, Mariji ili svecima daju božanske osobine. Tako mnogi rimokatolici vjeruju u zaštitu i druga nadnaravna djelovanja kipova, slika, relikvija, krunice i sličnih stvari. Zbog toga oni štuju te stvari ili ljude iskazivanjem posebnog poštovanja koje se ponekad ne razlikuje od štovanja koje se daje Bogu. Dapače, to štovanje je ponekad toliko da više vremena, novca, energije i drugoga ulažu u štovanje tog sveca ili Marije, nego u štovanje Boga. Primjerice, u molitvi krunice, rimokatolici se više obraćaju Mariji nego Ocu, Isusu ili Duhu Svetom.
Da bi opravdao idolopoklonstvo, autor tog teksta poseže za argumentom da je Bog odobrio gradnju kipova u Starom zavjetu. U tom smislu navodi primjere kipova Kerubina (Kovčeg saveza ili Hram) i zmije od mjedi. Ipak, zaboravlja napomenuti da se Izraelci nikada nisu klanjali pred kipovima od mjedi, bilo kerubina, bikova ili slično. Ti kipovi ni na koji način nisu primali štovanje, klanjanje ili slično. Kip zmije koji je poslije postao sam po sebi predmet štovanja i Izraelci su mu počeli pridodavat nadnaravne moći, uništen je upravo zato što je kasnije postao predmet štovanja i idolopoklonstva.
Glede klanjanja kipovima, od rimokatolika ćete dobiti barem dva odgovora. Jedni odlučno tvrde da se rimokatolici ne klanjaju kipovima i time žele zatvoriti svu daljnju raspravu. Drugi kažu da se ne klanjaju tim kipovima, već onima koje ti kipovi predstavljaju. Glede ovog drugog, ja uvijek pokušavam ukazati na to da je Bog zabranio samo pravljenje tih kipova i slika u svrhu iskazivanja poštovanja. Nije grijeh samo u klanjanju, već i u samom pravljenju, a onda i u služenju.
Glede služenja, mnogi kažu: “mi ne služimo tomu”. Isti ti ljudi previđaju da ukrašavanje lijepim bojama, čišćenje, glancanje, premazivanje, zaštita, uokvirivanje, oblaganje zlatom ili srebrom, čuvanje i postavljanje na posebna mjesta u određeno vrijeme ili druge slične stvari, u svojoj biti jesu služenje.
Što se tiče izjava “mi se ne klanjamo tim stvarima”, ponekad mi se čini da ti ljudi poriču ono što je i “slijepcu vidljivo”. Primjerice, na mjestima gdje stoje ili gdje se donesu neke relikvije, kipovi, lijesovi mrtvih ljudi, ljudi se naklone, pokleknu jednom nogom, kleče na oba koljena, hodaju na koljenima oko tog lika ili legnu na pod cijelim tijelom, licem prema zemlji. To se ne događa negdje na skrovitim mjestima ili jedanput godišnje. To se može svakodnevno vidjeti na nekim mjestima.
Dakle, je li Bog zabranio pravljenje bilo kakvih kipova i drugih stvari u svrhu štovanja, a ne samo kipova bogova? Biblija nedvojbeno tvrdi da jest. Štuju li rimokatolici (i neki drugi), s posebnim poštovanjem kipove i slične stvari? Uvjeren sam da štuju i da im mnogi daju nadnaravne, božanske osobine.
Je li Bog zabranio klanjanje i služenje kipovima i drugim sličnim stvarima? Jest. Sam Isus kaže: “Gospodinu Bogu svom se klanjaj i njemu jedinom služi”.
Klanjaju li se ljudi i služe li kipovima? Koliko ja vidim, da, i to ne rijetko. Jedan od čestih odgovora ili izgovora za klanjanje kipovima je: “Mi se ne klanjamo kipovima, mi se klanjamo onima koje ti kipovi predstavljaju”. Zvuči opravdano, ali… bi li sveti Petar ili anđeli ili bilo tko drugi želio da mu se klanjaju? Prema Pismu – ne.
Kada Petar dolazi propovijedati u Kornelijevu kuću, Kornelije mu je izašao u susret i poklonio se pred njim. Na to, Pismo kaže: ”Petar ga podigne i reče: ‘Ustani! I ja sam čovjek.'” Iz ovoga vidimo da Petar nije dozvolio ljudima da mu se klanjaju.
Isto vidimo s anđelima. U Otkrivenju 19:10 apostol Ivan kaže: ”Padoh mu pred noge da mu se poklonim. A on mi reče: ‘Nipošto! Sluga sam kao i ti i braća tvoja koja imaju svjedočanstvo Isusovo. Bogu se pokloni!'” Kao što vidimo, anđeo postupa isto kao i Petar i daje uputu Ivanu: Bogu se pokloni.
Sličan događaj ponovno vidimo u Otkrivenju 22:8,9: ”Ja, Ivan, čuo sam i vidio sve ovo. I kad sam to vidio i čuo, padoh pred noge anđelu koji mi to pokaza da mu se poklonim. A on će mi: ‘Nipošto! Sluga sam kao i ti i braća tvoja proroci i svi koji čuvaju riječi ove knjige. Bogu se pokloni!'”
I svete sluge Božje i anđeli i Isus, svi govore isto, iako malo drugačijim riječima: ”Gospodinu Bogu svom se klanjaj i njemu jedinom služi (Luka 4:8).” Dakle, klanjati se bilo kome osim Bogu je krivo i grijeh je.
Autor tog teksta tvrdi da su protestanti i pentekostalci površni i loše tumače Pismo. Selektivno pristupaju Pismu. Uvjeren sam da se to prije svega odnosi na njega, a ne na neke kojima to on pripisuje.
Zašto ”protestanti” ukazuju na grijeh idolopoklonstva? Ne zbog toga što ne vole rimokatolike, već zbog toga što idolopoklonstvo donosi prokletstvo u živote ljudi koji su u njemu, i zbog toga što je ono u grupi grijeha zbog kojih će ljudi otići u vječitu muku, u ognjeno jezero. Knjiga Otkrivenje 21:8 kaže: ”Kukavicama pak, onima koji ne vjeruju i okaljanima, ubojicama, bludnicima, vračarima i idolopoklonicima i svim lažljivcima udio je u jezeru što gori ognjem i sumporom. To je druga smrt.”
Dragi prijatelji, molim vas izađite iz idolopoklonstva bilo koje vrste.
”Zato, ljubljeni moji, bježite od idolopoklonstva.” (1. Korinćanima 10:14)
Autor: Damir Šićko Alić
