“Duha ne gasite, proroštva ne prezirite! Sve provjeravajte: zadržite ono što je dobro.” (Prva Solunjanima 5:19-21)
Jesmo li spremni za probuđenje? Razumijemo li što je probuđenje i što ono donosi? Vjerujem da su mnogi kršćani molili i željeli probuđenje, ali kada je došlo oni ga nisu prepoznali i odbacili su ga. Svatko od nas ima svoju sliku probuđenja. Ona može biti ispravna ili neispravna. Ako nismo spremni mijenjati se i prilagoditi se tada možemo promašiti cilj naših molitvi i Božju volju za naš život. Iz crkvene povijesti možemo naučiti da probuđenja donose novo otkrivenje i nove doživljaje u Duhu. Oni nisu novi u smislu biblijskih temelja, već u smislu našeg shvaćanja ili doživljaja.
Probuđenje je novo vino u novim mjehovima. Gospodin kaže:
“Nitko ne prišiva krpe od sirova sukna na staro odijelo. Inače nova zakrpa vuče sa starog odijela pa nastane još veća rupa.” “I nitko ne ulijeva novo vino u stare mješine. Inače će vino poderati mješine pa propade i vino i mješine. Nego – novo vino u nove mješine!” Marko 2. 21,22
Nova zakrpa i novo vino predstavljaju novo otkrivenje i novo pomazanje, koje nam Bog daje u to vrijeme. To “novo” oživljava našu vjeru i vodi nas u “novu vatru” u Gospodinu. Mnogi ljudi žele probuđenje ali ne žele novo otkrivenje i pomazanje. Zbog toga, oni ne žele ili odbacuju probuđenje.
Kada Duh djeluje tada oni kroz koje djeluje mogu biti smatrani: pijanima, fanaticima, opsjednutima, rušiteljima očinskih predaja i sl. Čak su i samog Gospodina smatrali opsjednutim i govorili su da on čini čudesa uz pomoć zlih duhova. Tako su Božja djela bila pripisana đavlu i demonima.
U probuđenju se to često događa. Da bi zaustavio Božje djelo đavao napada kroz osudu i omalovažavanje. On u probuđenje također nastoji ubaciti i neka doista svoja ili tjelesna djela. Kada su se u Azusa probuđenju očitovala i neka demonska djela, Parham je pokušao korigirati isto ali Seymour to nije tako vidio. Zbog toga je došlo do njihovog razmimoilaženja. Za vrijeme probuđenja smijanja otišao sam na službe u Frankfurt s Rodney Howard Brownom. Na jednoj službi Rodney je jasno rekao da on zna da se za vrijeme djelovanja Duha u isto vrijeme kod nekih ljudi očituje tjelesnost ili čak i demonsko djelovanje i da on to ne podržava ali da ne može kontrolirati sve ljude i događaje.
Kad se Duh pokrene i demoni se znaju pokrenuti. Kad se pomazani i ovlašteni službenici pokrenu i zlodusi se očituju. U Bibliji više puta vidimo da kada je Gospodin negdje došao i demoni su se očitovali, vikali i govorili. Na našim službama, više puta za vrijeme slavljenja ili služenja, demoni su se slično očitovali. Kako u nevjernima tako i u vjernima. Isto tako se očituje duševnost ili tjelesnost. Tjelesnost i duševnost se često očituje tako da pojedinci, na različite načine, pokušavaju privući pozornost na sebe. Bilo da žele govoriti, prorokovati, vikati, izvijati se, tresti i slično. Neki ljudi, tako, žele privući pozornost ili se nametnuti kao duhovne osobe.
Iako je to tako, ipak moramo prepoznati da se takve i druge slične stvari događaju i pod djelovanjem Duha Svetog.
Ako Đavo imitira ono što Bog radi mi ne trebamo odbaciti ono što Bog radi. Nažalost đavao imitira sve što Bog radi. Od nauka do oblika pobožnosti, od darova Duha do znakova i čudesa. Pogledajte što su vračari činili kada je Mojsije došao u Egipat da izbavi Izraelce. Isti znakovi i čudesa ali u službi zloće. Đavo može imitirati ali Bog je veći i negdje će se te stvari razdvojiti i Bog će pokazati svoju superiornost.
Čudni znakovi
Ono što je nekomu čudno, drugomu može biti znak. Dar jezika je za mnoge čudno izražavanje ( čak blebetanje ) ali ga Biblija naziva znakom za nevjerne:
U Zakonu je pisano: “Drugim jezicima i drugim usnama govorit ću ovomu narodu pa me ni tako neće poslušati, govori Gospodin.” “Tako drugi jezici nisu znak vjernicima, nego nevjernicima; a prorokovanje vjernicima, ne nevjernicima.” 1. Kor. 14:21, 22
Zašto je Bog izabrao druge jezike kao znak za nevjerne kad oni iste smatraju ludošću? Čak ih i neki vjernici smatraju ludošću. Samo Bog zna savršen odgovor ali je činjenica da Bog odabra ono što je ludo da posrami ono što je mudro. Slično je s nekim drugim znakovima koji se očituju kada Duh djeluje. Naš um ih teško prihvaća i doista je potrebno da se ponizimo kako bi ih primili. Ako ostanemo na svom “superiornom intelektualnom postolju” tada ćemo to odbaciti a time i onoga koji to čini.
Ponosan, religiozan i legalistički duh takve stvari najčešće odbacuje. Takva osoba se kruto drži njoj poznatih pravila i nije se spremna poniziti i otvoriti za nove stvari koje Duh donosi. Ona je emocionalno i intelektualno ukočena i to je drži podalje od prepuštanja Duhu. Ona više drži do svog uvjerenja i dostojanstva nego do toga da ugodi Bogu. Ona je poput Šaulove kćeri Mikale koja je, zbog svog ponosa, prezrela Davida dok se David prepuštao slavljenju Gospodina.
“A kad je Kovčeg Jahvin ulazio u Davidov grad, Šaulova je kći Mikala gledala kroz prozor i vidjela kralja Davida kako skače i vrti se pred Jahvom i prezre ga ona u svome srcu. Kad se David vratio kući da blagoslovi svoju obitelj, Šaulova kći Mikala iziđe u susret Davidu i reče mu: “Kako se časno danas ponio Izraelov kralj kad se otkrio pred očima sluškinja slugu svojih kao što se otkriva prost čovjek!” Ali David odgovori Mikali: “Pred Jahvom ja igram! Tako mi živoga Jahve, koji me izabrao mjesto tvog oca i mjesto svega njegova doma da me postavi za kneza nad Izraelom, narodom Jahvinim: pred Jahvom ću igrati! I još ću se dublje poniziti. Bit ću neznatan u tvojim očima, ali pred sluškinjama o kojima govoriš, pred njima ću biti u časti.” A Mikala, Šaulova kći, ne imade poroda do dana svoje smrti.” 2. Sam. 6:16- 23
David i Mikala predstavljaju dvije grupe ljudi. Ponizne i uznosite, one koji se prepuštaju i one koji su ukočeni. Skinuti majicu, skakati i vrtjeti se pred Gospodinom sigurno je ludo u nečijim očima. Takvi ljudi su poput Mikale, oni preziru one koji to čine, ali nažalost, oni su ti koji neće imati rod u svom životu. Drugi, poput Davida, voljni su se poniziti. Biti smiješni i prezreni u nečijim očima, ali ipak biti oni za koje Bog kaže: nađoh čovjeka po svojem srcu.
Poput koga si ti? Poput Davida ili Mikale? Jesi li voljan biti prezren i lud kod nekih? Ako nisi voljan, onda nisi spreman za probuđenje.
Autor: Damir Śićko Alić
