Je li reformacija ljudsko ili Božje djelo? Obnavlja li crkvu Bog ili ju obnavljaju ljudi? Vjerujem da je reformacija – obnova – Božje djelo u ljudima koji su se pripravili za nju.
Nedugo nakon dana pentekosta, Petar propovijeda i poziva ljude da se priprave za Božju obnovu:
“Zato se pokajte i obratite da se operu grijesi vaši pa da od Gospodina dođu vremena obnove te on pošalje Isusa Krista, koji vam je otprije naviješten” (Djela apostolska 3:19,20).
Kad se radi o istinskoj, Božjoj obnovi, tada postoje ključni elementi pokajanja i obraćenja. POKAJANJE kao žaljenje zbog toga što smo odbacili ili negirali stvari koje su Božja volja; te OBRAĆENJE u smislu “okretanja leđa” negativnim stvarima, stvarima koje nisu Božja volja, i ujedno prihvaćanje i prakticiranje stvari koje jesu Božja volja. Obraćenje je napuštanje svojih starih puteva i nauka, odnosno predaja i prelazak na Božje puteve, Njegovo učenje i predaju.
Kada se dogodi istinska obnova (reformacija), tada ISUS VLADA i prebiva među ljudima koji su mu dopustili da ih obnovi.
Nema obnove bez pokajanja, bez napuštanja krivih stvari i bez usvajanja Božjih stvari i volje. Mnogi žele obnovu koja nije prava obnova. Žele usvojiti neke stvari prema svom odabiru, a istovremeno zadržati druge, loše stvari. To rade neki karizmatici: miješaju idolopoklonstvo s onim što je Božje. To su radili Izraelci kada su štovali Jahvu i kraljicu neba Ašeru i Baala. To nije prava obnova – to je ljudska, pa i demonska obnova. Ne možeš graditi na trulim temeljima. Ne možeš kazati Duhu: “ovo želim, ovo ne želim”. Ako imamo Bogu ugodnu obnovu, tada odbacujemo sve što Bog odbacuje i usvajamo sve što Bog daje. Mnogi, na žalost, imaju obnovu po svojoj volji, umjesto po Božjoj.
Obnova je Božje djelo u kojem On uspostavlja svoju volju i vraća ljude i crkvu u stanje i vjerovanje koje je imala rana Crkva. Rana crkva je bila utemeljenja na Isusovom nauku koji su naučavali Apostoli. Bila je ispunjena silom Duha i upravljana od Boga. U njoj su, ljudski gledano, Apostoli i proroci imali vodeću riječ. Ljudi su bili osvjedočeni propovijedanjem, iscjeljivani od bolesti, oslobođeni od demona. Usprkos progonstvima, mnogi su prihvaćali vjeru i beskompromisno slijedili Gospodina. Drugim riječima, nisu sjedili na dvije ili više stolica, nisu se bavili crkvenim politikantstvom. Nisu miješali idolopoklonstvo i ljudski nauk s Božjim naukom, Božjom riječju.
Ljubljeni, bez pokajanja i obraćenja nema obnove. Obnova nije prihvaćanje slatkih riječi kojima se ljudima povlađuje, obnova je suočavanje s Istinom, suočavanje s Božjom Riječi i usklađivanje s njom. Mnoge takozvane obnove temelje se na poruci koja ne ide dalje od tepanja da nas Bog voli, da je on naš otac. Iako je to istina, takva poruka nije poruka obnove, već povlađivanje ljudskom sebeljublju. Kada nas Bog obnavlja, On uklanja sve ono loše iz naših života (kojom prilikom se mi kajemo zbog naše samovolje, krivih vjerovanja i praksi) te nas uvodi u ono što je Božja volja, Bogu ugodno vjerovanje i praksa. Kada smo obnovljeni, tada Isus dolazi i vlada u našem vjerovanju i praksi; u našim razmišljanjima i postupcima.
Istinska reformacija je povratak u izvornost, u Božju riječ, Božju vlast i silu.
Autor: Damir Šićko Alić
