Mnogi kršćani ne uspijevaju osloboditi vjeru za iscjeljenje zato što ih muči osjećaj nedostojnosti. Misle da će moći biti iscijeljeni tek kad postanu savršeni, a takav je način razmišljanja, naravno, pogrešan.
Nitko od nas neće postati “savršen” dok ne dođemo u Raj. Svi mi griješimo. Isus kaže da nije došao k zdravima (pravednima), nego k bolesnima (nepravednima). Svaka osoba na zemlji spadala je ili još uvijek spada u kategoriju bolesnih (nepravednih). Mnogi kršćani nenamjerno griješe u određenim stvarima i zbog toga misle da nisu dovoljno dobri da bi ih Bog iscijelio. Smatraju da ne zaslužuju Božji doticaj. Takvi osjećaji često potječu od đavla i religioznog načina razmišljanja, i poput strijela napadaju našu vjeru.
Kršćanin, koji nesvjesno čini neki grijeh, trebao bi odbaciti svaki osjećaj nedostojnosti i ne bi smio misliti da iscjeljenje nije za njega. No, moram napomenuti da oni koji svjesno nastavljaju griješiti, daju đavlu moć i pravo da ih čini bolesnima i zadržava u bolesti. Ovo je poglavlje namijenjeno onima koji nesvjesno griješe, a proganja ih osjećaj nedostojnosti zbog kojeg misle da ne bi trebali moliti za iscjeljenje.
Znam da neki vjernici ne shvaćaju što je temelj našeg iscjeljenja. Ima kršćana koji ga smatraju “nagradom” za žrtve ili djela koja su učinili i misle da će ga moći primiti tek kad se za to “osposobe”. “Osposobljenost” se, po njihovom mišljenju, stječe trapljenjem tijela u postovima, sudjelovanjem u dugim molitvama i davanjem novčanih priloga. Tim djelima oni kontinuirano nastoje privući Božju pažnju i “steći” pravo na iscjeljenje.
Međutim, temelj za primanje iscjeljenja isti je kao temelj za primanje spasenja. Nitko od nas nije morao postati savršen, pravedan i posvećen da bi primio spasenje. Bog je tražio da povjerujemo u Isusovu žrtvu, pokajemo se za grijehe i priznamo Isusa za Gospodina. Kada smo to učinili, opravdao nas je, posvetio i spasio svojim Duhom.
Vjera našeg srca i ono što je Isus učinio kroz svoju muku, smrt i uskrsnuće dali su Ocu pravo da nas spasi, a nama pravo da zatražimo spasenje.
Biblija kaže da je spasenje dar: “Milošću ste spašeni – po vjeri. To ne dolazi od djela da se tko ne bi hvalisao” (Efežanima 2:8,9).
Autor: Damir Šićko Alić; iz knjige “ISCJELJENJE – Kako i zašto?”