Kad uđe u Kafarnaum, pristupi mu stotnik pa ga zamoli: “Gospodine, sluga mi leži kod kuće uzet, u strašnim mukama.” Kaže mu: “Ja ću doći i izliječiti ga.” Odgovori satnik: “Gospodine, nisam dostojan da uđeš pod krov moj, nego samo reci riječ i izliječen će biti sluga moj.” Čuvši to, zadivi se Isus i reče onima koji su išli za njim: “Zaista, kažem vam, ni u koga u Izraelu ne nađoh tolike vjere. (Mt 8:5-10)
U životu, svi smo voditelji i svi smo sljedbenici. Ponekad smo u jednoj, a ponekad u drugoj ulozi. Tako će biti kroz cijeli naš život. Možda će se neke okolnosti promijeniti, ali to ne znači da ćeš prestati biti voditelj ili sljedbenik.
Ovo načelo je vidljivo čak i u Gospodinovom životu. U svom djetinjstvu, On je bio poslušan roditeljima i Nebeskom Ocu. U zrelijoj dobi, On je slijedio Oca, a Njega su slijedili mnogi učenici.
Mi kao ljudska bića moramo naučiti biti i voditelji i sljedbenici. Da bismo postali dobri voditelji, moramo biti dobri sljedbenici. Da bismo imali ovlasti, moramo se podrediti vlasti. Svaki vjernik je pozvan imati svoga voditelja. Svaki voditelj ima sebi nadređene voditelje i kolege koji su na istoj ravnini kao i on. Jedna od najvažnijih stvari je naći svoje mjesto u vodstvu i sljedbeništvu; znati koje ovlasti imamo i komu se trebamo podrediti. Kada nismo ondje gdje trebamo biti, izlazimo iz blagoslova.
Stotnik je točno znao gdje je on u zapovjednom lancu. On je točno znao gdje je Isus u “duhovnom zapovjednom lancu”. Zbog toga što je to prepoznao i podredio se, primio je odgovor na svoju molitvu.
Ponekad upitam neke ljude tko je njihov voditelj, a oni mi odgovore “Isus”. “Dobro. A, tko je tvoj zemaljski voditelj”, upitam ih, a oni mi odgovore: “Ja nemam nikakvog zemaljskog voditelja – samo Isusa.” Kada ljudi tako govore, pokazuju da su “superduhovni”, odnosno da su u duhovnoj oholosti. Drugi oblik očitovanja tog duha je kada ljudi promoviraju jednakost svih vjernika u vlasti. Oni žele biti jednaki ovlaštenim pastorima, prorocima, učiteljima ili apostolima. Takvi ljudi su sami sebi pastiri, učitelji, proroci itd. Oni sami sebe vode na “pašu” (Juda 12). Vratili su se u grijeh zbog kojeg je Isus umro.
Pismo kaže: “Poput ovaca svi smo lutali i svaki svojim putem je hodio” (Iz 53:6). Da bi nas izbavio iz toga da svatko ide svojim putem, Isus je dao svoj život. On ne želi da živimo prema svojim tjelesnim željama, vršeći prohtjeve tijela i samovoljnog mišljenja (Ef 2:3). On želi da naše razmišljanje bude usklađeno s Njegovom voljom. A Njegova volja je da budemo dio Njegovog Tijela, dio Njegove Crkve. Kada netko “luta i hodi svojim putem, kada živi po svojim željama i svom mišljenju”, on se odmetnuo od Gospodina. To je grijeh u koji su Izraelci često upadali i zbog toga nam je Gospodin dao obećanje (Jer 3:14-15): “Vratite se, sinovi odmetnici – riječ je Jahvina – jer ja sam vaš Gospodar. Uzet ću vas, po jednoga iz svakoga grada, po dvojicu od svakoga roda, da vas odvedem na Sion. I dat ću vam pastire po srcu svojemu koji će vas pasti razumno i mudro.” Isto obećanje Gospodin ispunjava u Novom zavjetu. Zato Pismo kaže u Efežanima 4:11-12: “On i »dade« jedne za apostole, druge za proroke, jedne opet za evanđeliste, a druge za pastire i učitelje da opremi svete za djelo služenja, za izgrađivanje Tijela Kristova.” Isus je vjernima dao službenike koje smo naveli, kao i biskupe i đakone. Oni su starješine u crkvi. Dani su vjernima da ih uče, savjetuju, nadgledaju, opominju, vode. Zbog toga Bog govori vjernima: “Slušajte svoje starješine i budite im podložni” (Heb 13:17). King James prijevod kaže: “Budite poslušni onima koji imaju vlast nad vama i podložite im se.” Riječ “imaju vlast” (grč. hegeomai) znači “vode”, “zapovijedaju”, “šefuju”, “sude”, “misle”. Odbaciti ili biti neposlušan toj zapovijedi bez opravdanog razloga znači biti u buntu. Sličnu poruku nam prenosi i 1 Sol 5:12: “Poštujte one koji se trude među vama i koji upravljaju vama u Gospodinu. ” Riječ “upravljati” (grč. proistemi) znači “stoje pred vama”, “predstavljaju”, “nad vama su”, “upravljaju”. Ta riječ ima i smisao “usmjeravaju”. Starješine su oni koji su dobili ovlasti da usmjere vjernike prema svemu što je Božja volja. Oni su voditelji vjernika. Iako vjernik ima slobodnu volju i pravo na izbor, on je pozvan savjetovati se sa svojim starješinama i nasljedovati njihov primjer.
Ako vjernici odbace one koje je Bog postavio da upravljaju njima, oni su odbili Božju volju za svoj život.
U ova posljednja vremena, grijeh samovolje je jako raširen grijeh. Pod izgovorom slobode, ljudi upadaju u buntovnost i duhovnu uznositost. Oni se uzdižu nad voditelje koje je Bog postavio da upravljaju njima. Misle da znaju bolje, da mogu više. Taj grijeh je donio razdor u mnoge crkve. Mnogi su nezreli kršćani uprljani njime. Budući da zna koliku štetu može napraviti kada udari na pastore, đavao stalno potkopava njihovu službu. On želi uništiti njihov ugled i posijati predrasude. On želi uništiti poštovanje prema njima i time onemogućiti njihovu službu. Kada netko nekoga ne poštuje, on ne prima od njega. On sumnja, kritički “cijedi” ono što ta osoba govori. Općenito ima jedan nepovjerljiv i negativan stav. Ako je taj službenik navjestitelj Božje Riječi, zbog nepovjerenja i negativnog stava Riječ koju bude propovijedao će biti pod velikom lupom. Vjernik koji je usvojio takav stav, ne živi po vjeri. On ne živi u ljubavi, jer ljubav “sve vjeruje”. Takav stav se obično prenese kroz nekoga tko govori negativno o nekom službeniku ili crkvi. Nažalost, u Hrvatskoj se to često događa i oni koji to čine obično nisu utvrdili istinitost onoga što prenose.
Govoriti negativno ili loše o nekome, a da to nije istina, je širenje kleveta. Klevete su grijeh zbog kojeg ljudi neće baštiniti Kraljevstvo Božje (1 Kor 6:10). Govoriti negativno ili zlo protiv starješina je veliki grijeh. U Dj 23:5 Pavao citira stih iz Izlaska 22:27: “Ne proklinji poglavara svoga naroda”. King James prijevod kaže: “Ne govori zlo o upravitelju svoga naroda.” Proklinjati ili govoriti zlo znači govoriti negativno, napadati. Apostol Juda također govori o takvim ljudima i kaže da oni “preziru vrhovništvo (upravitelje) i govore zlo o dostojanstvenicima”. Rječnik u Key Word Study Bible (na str. 1708.) nam kaže da riječ “dostojanstvenici” znači prepoznavanje onoga što pripada osobi – čast, slava, reputacija. Kada osoba prezire upravitelje koje je Bog postavio, ona se suprotstavlja Božjoj odluci. Kada se to dogodi, ona postaje “svoj” voditelj i starješina. Time ona izlazi iz Božje volje. Osoba koja nema starješinu kojem je poslušna živi u grijehu. Ona je izašla iz Božje volje.
Tko je tvoj starješina? Tko je tvoj voditelj?
Autor: Damir Šićko Alić
