Zovem se Jasna, imam 57 godina. Nekad je Bog je za mene bio nešto imaginarno, ali kada sam čula poruku o žrtvi Isusa Krista sve sam prihvatila s vjerom. Čula sam da je Bog pravedan i da nije pristran i da je toliko dobroga učinio za mene. Bila sam bolesna i boležljiva, a nikada nisam pomišljala da me Bog želi ozdraviti.
Nadahnute poruke biblijske Riječi koje sam počela slušati u crkvi vodile su me u spoznaju Križa Isusa Krista i otkrila sam ono što mi u Kristu pripada. Rekla sam tada: ‘’Ja to hoću! Isuse, Ti nisi uzalud otišao na Križ.’’ Ono što me je u to vrijeme najviše brinulo bile su moje bolesne noge i kičma. Imala sam jake bolove u potkoljenici i jutrima sam se budila s prodornim bolom u kostima. Nakon ustajanja redovno bih popila jaku tabletu protiv bolova i tijekom dana još jednu. Teško mi je bilo ustati iz kreveta. Prvo bih se savinuta podigla u sjedeći položaj i polako ispravljala da bi mogla ustati i izaći van iz sobe.
Jednog sam se jutra probudila i krenula uzeti tabletu, no odjednom se u meni pojavio sveti bijes. Mislila sam: „E, nećeš više! Nije Isus uzalud otišao na Križ za mene.“ Moje su misli bile: „Ja se neću više patiti ovako!“ Imala sam 38 godina i do tada je za mene bilo normalno trpjeti takve bolove jer je slične bolove u nogama podnosila i moja majka. Prihvaćala sam da je to normalno jer su tako živjele i moja majka i baka. Pomirila sam se da ću za koju godinu trebati fizikalnu terapiju i odlaziti u toplice. Kičma i noge su me toliko boljele da tjedan dana prije nisam mogla pješke proći od glavnog zagrebačkog Trga do Praške ulice (petstotinjak metara) – morala sam negdje sjesti. Sa 38 godina! Rekli su mi da takve bolove u kičmi imam jer sam preboljela meningitis, dva puta sam bila punktirana i pri porodu sam primila epiduralnu anesteziju – to je jedna prilično agresivna injekcija u kičmu. Možda je sve to zaista i bio uzrok – ne znam. To jutro kad sam se probudila i došla do kuhinje, ražestila sam se, udarila sam samu sebe po toj desnoj nozi i rekla sam: „E, nećeš me više boljeti, u Isusovo Ime!“ Tada sam doslovce čula glas: „Idi u spavaću sobu, sjedni na krevet i položi svoje ruke na noge.“ Otišla sam i tako napravila, postupila sam kao malo dijete. U tom trenutku osjetila sam kao da se vatra s neba spustila na moje noge, kičmu, sve. I tada sam čula onaj fenomenalni glas: „Od sada ćeš to činiti drugima.“
Od tada me noge više nikad nisu zaboljele. Još sam povremeno imala bolove u kičmi. Tada je u crkvu došao jedan gost propovjednik i usred svoje propovijedi rekao: „Nekome Gospodin upravo sada iscjeljuje kičmu.“ Ja sam stavila svoje ruke na leđa i osjetila toplinu i to je bilo to – riješeno! Poslije toga sam osjetila da me više ne bole prsa. Prije sam imala strašne bolove u prsima do te mjere da nisam mogla odjenuti ništa što me je stezalo. Išla sam na ultrazvuk, pa su me uputili na magnetnu rezonancu. Postavljane su dijagnoze: „To je mastopatija, to su kvržice…“ No, odjedanput sam bila zdrava! Nema ništa i sve je to nestalo!
Dva mjeseca nakon mog dolaska u Kršćanski centar Riječ Života, organizirana su Temeljna biblijska učenja i u sebi sam razmišljala: „Bože, ja o Tebi ne znam ništa. Sve što mi se pruža, želim iskoristiti.“ Moj muž je bio u panici: „Kako ćeš ići sama? Kako ćeš voziti? Pa, znaš da ne smiješ…“ Prije sam imala veliki strah od noćne vožnje jer noću nisam dobro vidjela, ali moja je odluka bila: „Idem! Vozit ću polako, trideset na sat.“ I krenula sam. Nakon jednog učenja vraćala sam se kući oko 21.30 sati, kroz mrkli mrak, pljušti kiša, a ja shvatim da pjevam u autu, slavim Boga i da vozim cestom koja se jedva vidi. Nema straha! Bilo je to još jedno od tih prvih snažnih svjedočanstava i potvrda da sam u potpunosti oslobođena. Sad sam slobodno vozila po mraku. Sjećam se i svog paničnog straha od visine, a sada sam slobodna. Nekad su me simptomi alergije tjerali da zatvaram prozore kada se kosi trava, a danas sama kosim. Moje zdravstveno stanje iz dana u dan bilo je bolje i simptomi su nestajali jedan za drugim. Danas se osjećam zdravije, mlađe i svježije nego sa 20 godina.
Potpuno sam oslobođena od svega što me tlačilo! Prije sam se budila s tjeskobnim brigama, danas se budim sa pjesmom slavljenja! Ne mogu a da se ne sjetim svog prvog dolaska u crkvu sa svojih 38 godina, kada sam morala svako malo sjesti, a sada, sa 57 godina mogu skakati, plesati i slaviti Božju dobrotu dva sata na našim veselim sastancima! Iskusila sam Božju dobrotu i primila Njegovu pomoć zato sada potičem druge da vjeruju Bogu za svoje zdravlje. Puno puta sam vidjela čudesna djela božanskog iscjeljenja, ne samo u svom, nego i u životima drugih ljudi!
