Naš nebeski Otac ima dobar plan za naš život. Želi nas voditi iz slave u slavu i iz pobjede u pobjedu. U tom našem hodu mi rastemo korak po korak prema Njegovom pozivu i volji. Ako slijedimo Njegov plan sve će biti dobro, no ako postanemo nestrpljivi ili krivo ambiciozni, možemo se izgubiti te uzrokovati sebi i drugima probleme. Jedna od čestih zamki u koju ljudi upadnu i koja uništi Božji plan za ljudski život je uznositost. Pavao kaže Timoteju: “Neka ne bude novoobraćenik da se ne bi uzoholio i pao u isti način prosuđivanja kao i đavao.”
Uznositost (uzoholiti se, imati krivi ponos) je podmukla stvar. Netko je rekao da je uznositost zadnja stvar glede koje će ti Đavao govoriti. Izreke kažu: “Ponos (uznositost) dolazi prije pada.” To znači da ljudi postanu svjesni uznositosti u zadnji tren, najčešće u momentu prije nego je otpočeo njihov pad.
Uznositost čini da čovjek teži poziciji koja mu ne pripada, misli o sebi, svom znanju, daru, sposobnostima, više nego ih stvarno ima. To znači da se čovjek uspoređuje i mjeri s onima koji su iznad njega u znanju, pozivu, i ovlasti na način kao da je on ravan njima ili kao da ima istih još više nego oni. Duh Sveti kroz Pavla opominje vjerne i crkvu glede uznositosti koja se pojavljuje kod novoobraćenih vjernika ili vjernika općenito. Oni si umisle znanje, darove ili poziciju koja im ne pripada i onda žele biti upravitelji, učitelji nad ljudima ili stvarima koje im doista ne pripadaju. Oni misle da posjeduju znanje i mudrost koju doista ne posjeduju i zbog toga ih je nemoguće poučiti ili voditi u ono što Bog želi. Nažalost, puno sam puta vidio, kako ljudi koji dođu u crkvu i koji ne znaju puno o Bibliji i crkvenim stvarima, žele ispravljati druge i određivati kako i što bi trebalo poučavati ili raditi u crkvi.
Drugi, koji dođu u crkvu i prime spasenje, nakon nekoliko godina žele biti učitelji svojim pastorima ili voditeljima. Oni misle da znaju bolje i mogu više i zato se uznesu i proturječe svojim voditeljima. Žele ih ispravljati, poučavati, usmjeravati. A nemaju potrebno znanje niti mandat da to rade. No time stvaraju nered, konfuziju, prepirke i rascjepe. To je zlo koje se dogodilo u mnogim crkvama, i koje je donijelo razdore i nered. Nažalost, mnogi ne prepoznaju da iza toga stoji uznositost. Kada ljudi upadnu u takve stvari oni abortiraju svoj razvoj i poziv. To se često dogodi a da ljudi i ne prepoznaju što im se dogodilo. Zbog toga je potrebno češće ponavljati uputu koju nam Pismo daje: “…da se ne bi uzoholio i pao u isti način prosuđivanja kao i đavao.”
Autor: Damir Šićko Alić
