Proročka služba je služba u kojoj prorok ili proročica govore ono što Bog kaže. Nitko ne može biti prorok ili proročica a da ne govori, hrabri, tješi, poučava, propovjeda, objavljuje, objašnjava ili daje savjet (pouku), ili sud o nečemu. Nema razlike s obzirom na to jeli ta osoba muško ili žensko. Biblija nam kaže da su Apostoli i Proroci u temeljima crkve, a u Bibliji nalazimo žene koje su u službi apostola ili proroka.

Apostolska i proročka služba su, bez obzira na spol, dvije od pet službi navedenih u Efežanima 4:11. Budući da u Bibliji imamo žene apostole i proroke, one su u pet službi iz Efežana.

Neke od proročica u Starom zavjetu su:

• Mirjam: “Tada Aronova sestra, proročica Mirjam, uze bubanj u ruku, a sve žene pridruže joj se s bubnjem u ruci i plešući” (Izlazak 15:20).
• Debora: “U to vrijeme Izraelu je sudila proročica Debora, žena Lapidotova” (Suci 4:4).
• Hulda: “Svećenik Hilkija, Ahikam, Akbor, Šafan i Asaja odoše proročici Huldi, ženi Šaluma, sina Tikvina, sina Harkasova, čuvara odjeće; ona je živjela u Jeruzalemu, u novom gradu. Kad joj to kazaše, ona im reče: “Ovako veli Jahve, Bog Izraelov: ‘Kažite čovjeku koji vas je poslao k meni…” (2. Kraljevima 22:14 i 15).
• Izaijina supruga: “Približih se proročici te ona zače i rodi sina. Jahve mi reče: ‘Nazovi ga Maher Šalal Haš Baz'” (Izlazak 8:13).

U Novom zavjetu:

• Ana: “A bijaše neka proročica Ana, kći Penuelova, iz plemena Ašerova, žena veoma odmakla u godinama. Nakon djevojaštva živjela je s mužem sedam godina, a sama kao udovica do osamdeset i četvrte. Nije napuštala Hrama, nego je postovima i molitvama danju i noću služila Bogu. Upravo u taj čas dođe. Hvalila je Boga i svima koji iščekivahu otkupljenje Jeruzalema govorila je o djetetu” (Luka 2:36-38).
• Filipove kćeri: “Sutradan otputovasmo i stigosmo u Cezareju. Uđosmo u kuću Filipa evanđelista, jednog od sedmorice, i ostadosmo kod njega. On je imao četiri neudane kćeri koje su prorokovale” (Djela apostolska 21:8, 9).

Pored ovih proročica, Biblija spominje i dvije krive, loše proročice: Noadju u Nehemiji 6:14, i Izabelu u Otkrivenju 2:20.

Druge žene u službi u Novom zavjetu:

• Junija, apostol: “Pozdravite Andronika i Juniju, moje zemljake i suzatvorenike; oni su ugledni apostoli i bili su prije mene u Kristu” (Rimljanima 16:7).
• Feba, đakon: “Preporučujem vam Febu, našu sestru, đakonicu Crkve u Kenhreji. Primite je u Gospodinu kako dolikuje svetima i priskočite joj u pomoć u svemu što od vas ustreba jer je i ona bila patrona mnogima i meni samomu” (Rimljanima 16:1 i 2). Znamo da su đakoni i propovijedali, primjerice, Stjepan i Filip.
• Stefana, voditeljica crkve: “Zaklinjem vas, braćo – znate dom Stefanin, da je prvina Ahaje i da su se posvetili služenju svetima – podložite se i vi takvima i svakomu tko surađuje i trudi se” (1. Korinćanima 16:15, 16).
• Evodija i Sintiha, vjerojatno propovjednice zajedno s Pavlom i Klementom koji je poslije bio biskup u Rimu: “Molim Evodiju i Sintihu da budu složne u Gospodinu. I tebe molim, vjerni prijatelju, pomozi im jer su surađivale u Radosnoj Vijesti skupa sa mnom, Klementom i ostalim mojim suradnicima kojih su imena zapisana u Knjizi života” (Filipljanima‬ ‭4‬:‭2, 3‬).
• Priscila, koja je poučavala riječ i zajedno s Mužem bila bliska suradnica Pavlu: “Tada neki Židov Apolon, rječit govornik i dobar poznavatelj Svetoga pisma, dođe iz Aleksandrije u Egipat. Bio je upućen u Put Gospodnji pa je gorljivo i točno poučavao o Isusu. Znao je, međutim, samo za Ivanovo krštenje. Počne on tako jednom hrabro govoriti u sinagogi. To čuju Priscila i Akvila pa ga pozovu k sebi i podrobnije mu izlože Put Božji” (‭Djela apostolska‬ ‭18‬:‭24-26‬). Ako želite, možete zapaziti da se Priscila spominje prva i da je zajedno s Akvilom poučila muškarca Apolona.

Ovo je Generalna objava koja je još uvijek na snazi, a odnosi se i na muškarce i na žene: “U posljednje ću vrijeme, veli Gospodin, izliti svojega Duha na sve ljude. Vaši sinovi i kćeri će proricati, vaši mladići će imati viđenja, a starci sne. U te ću dane izliti svojega Duha na svoje sluge i sluškinje te će oni proricati” (‭Djela apostolska‬ ‭2‬:‭17, 18‬).

Iz svega navedenog vidimo da u Bibliji imamo žene koje su izrijekom navedene u službi apostola, proroka, đakona. Sve ove službe propovijedaju i poučavaju. Pored njih vidimo žene za koje Pavao kaže da im se muškarci trebaju podložiti i pomoći im jer su one s Pavlom i drugima radile na širenju evanđelja.

Biblija nam kaže da sve treba biti prosuđeno neupitnim izjavama dvojice ili trojice svjedoka, odnosno s dva ili tri stiha koji nedvojbeno, jasno govore o tomu. Gore sam jasno naveo stihove koji dokazuju da u Bibliji imamo žene u različitim službama.

Najčešći stihovi koji se koriste protiv toga da žene ne smiju propovijedati ili poučavati nalaze se u prvoj Korinćanima 14:33-35, i prvoj Timoteju 2:11, 12. U Korinćanima stoji: “Jer Bog nije tvorac nereda, nego mira, kao u svim Crkvama svetih. Neka vaše supruge budu tiho u Crkvama, nije im dopušteno govoriti, nego neka budu podložne, kako i Zakon kaže. Žele li što naučiti, neka kod kuće pitaju svoje muževe, jer je sramota da supruga govori u Crkvi”.

Ako koristimo, a moramo koristiti, načelo tumačenja pisma u kontekstu, tada moramo pogledati stih prije i stih poslije navedenog 34. stiha koji protivnici služenja žena koriste da bi ga zabranili. Tridesettreći stih govori o neredu i redu, odnosno o tomu da u crkvi za vrijeme propovijedi trebamo imati tišinu ili mir. Zašto bi Pavao govorio o tomu, osim ako u toj crkvi nije bilo neke vrste nereda ili ometanja tišine? Očito je netko stvarao nered – pitao ili razgovarao – i time ometao druge stvarajući buku i nered. Tko je to bio?

Tridesetpeti stih nam govori o tome da su neke žene željele nešto saznati, naučiti – ne poučavati druge. Pavao im daje savjet da kod kuće pitaju svoje muževe, jer je sramota da govore ili pitaju u crkvi. Na temelju toga zaključujemo da su neke žene za vrijeme propovijedi ili pouke postavljale pitanja svojim muževima i time stvarale nered, odnosno ometale druge.

Ako pogledamo kontekst onda razumijemo da se tu ne radi o tome da su žene poučavale i da im netko brani da to čine. U kontekstu se vidi da su željele biti poučene, ali su pitajući pitanja, narušavale red, stvarale buku i time ometale druge. Zato im se kaže da ne govore i da budu tiho.

U prvoj Timoteju 2:8-12 stoji: “Hoću dakle da ljudi mole na svakome mjestu, podižući čiste ruke bez srdžbe i sumnje; isto tako želim da se žene pristojno oblače, s čednošću i razumnošću, ne pletenicama, zlatom ili biserima i skupocjenim haljinama, Žena neka prima pouku s mirom i sa svom podložnošću. Ne dopuštam supruzi da poučava, ili da ima dominaciju nad mužem, nego neka bude u miru”.

Jedanaesti stih govori o potrebi da žena bude podložna. Dvanaesti stih govori o odnosu između muža i supruge. Prema tome možemo zaključiti da i jedanaesti stih govori o tom odnosu, odnosno potrebi da žena bude podložna svom mužu. Ne može svaka žena biti podložna svakom muškarcu. Dvanaesti stih ukazuje na problem koji su imali neki supružnici, a to je da su neke žene imale dominaciju nad svojim muževima i, narodski rečeno, popovale im. To je bilo sramotno u ono vrijeme kao što je i danas. Cijeli kontekst tih stihova govori o tomu – zato i stihovi koji prethode navedenim govore o tomu da se žene ne trebaju sramotno oblačiti i kititi.

Neki ljudi pokušavaju na silu strpati ove stihove u kontekst crkvenih događanja, ali tu se nigdje ne spominje crkva. Ovdje se radi o svetom življenju i odnosu između muža i žene. Ne između bilo kojeg muškarca i bilo koje žene.

Kao što vidimo, jedino uz krivo tumačenje ovih stihova možemo doći do zaključka da žene ne smiju služiti Riječ Božju. Da ovi stihovi zabranjuju ženama služenje, tada one ne bi smjele ni prorokovati, ni u crkvi ni bilo gdje. Prorokovanje je izravno potaknuto od Boga, odnosno od Duha Svetog.

Ako Bog daje ženama da prorokuju – govore, poučavaju, propovijedaju kroz proroštvo, zašto im ne bi dao i da svjedoče, propovijedaju i poučavaju? Inače, ako je zabranjeno ženi da govori i poučava, onda ona ne može ni prorokovati, jer je i prorokovanje govor, pouka, opomena, objava i drugo.

Zabraniti ženama da služe znači eliminirati veliki dio Kristovog tijela iz služenja. To znači gledati više na formu nego na sadržaj. Za mene nije pitanje jeli službenik muško ili žensko, već je pitanje jeli pozvan, pomazan, te služi li dobro i ispravno. Izgrađuje li vjerne ili mlati praznu slamu? Ako netko nije pozvan od Boga u službu, ako nije pomazan, bio on muško ili žensko, on nema što tražiti u službi. Ja sam slušao i vidio mnogo žena koje poučavaju i propovijedaju bolje nego neki muškarci. Ako je Bog pomazao i osposobio žene da služe, tko sam ja da to zabranim?

Autor: Damir Šićko Alić

PODIJELI ČLANAK