Mudraci su vidjeli Njegovu zvijezdu i došli Mu odati čast. U njihovu čast Biblija je zabilježila taj događaj. Vidjeti Njegovu zvijezdu je dobro, ali vidjeti Njegovo lice je bolje.
Iako nisam ljubitelj zime, u njoj se obilježava jedan od najvažnijih događaja u povijesti čovječanstva: rođenje Krista, utjelovljenje Boga Sina. Premda se taj događaj nije dogodio u prosincu, njegovo obilježavanje oslobađa posebno ozračje u našim srcima i gradovima. U to vrijeme Bog još jednom govori ljudima: Održao sam svoje obećanje – poslao sam Krista, Spasitelja.
U razgovorima i komentarima o Božiću, često se koristi izraz: „Božić je blagdan nade“. Taj izraz ima lijepu, ali netočnu poruku. Božić nam donosi više od nade. To je blagdan u kojem vidimo da Bog ispunjava obećanja; blagdan u kojem je nada postala stvarnost. Kristovim rođenjem Bog je ispunio svoje obećanje.
Stoljećima su pobožni ljudi očekivali ispunjenje Božje najave. U knjizi Postanka Otac najavljuje rođenje Onoga koji će zmiji (vragu) satrti glavu (Postanak 3:15), Onoga koji će spasiti čovječanstvo od njegove grešnosti i prokletstva pod kojim živi. Mojsije obećava dolazak nekoga tko će donijeti riječ Božju svima onima koji Boga žele slijediti (Ponovljeni zakon 18:15-19). Kako se ljudi budu odnosili prema Njemu i Njegovom učenju, tako će se Bog odnositi prema njima.
Sedamsto godina prije Njegovog rođenja, prorok Izaija naviješta: „Zato, sam će vam Gospodin dati znak: Evo, začet će djevica i roditi sina i nadjenut će mu ime Emanuel!“ (Izaija 7:14)
U osmom i devetom poglavlju on govori da će Krist biti povezan s Galilejom i da će dijete koje će se roditi biti: Savjetnik divni, Bog silni, Otac vječni, Knez mira.
Prorok Mihej govori o mjestu njegova rođenja:
„A ti, Betleheme Efrato, najmanji među kneževstvima Judinim, iz tebe će mi izaći onaj koji će vladati Izraelom; njegov je iskon od davnina, od vječnih vremena.“ (Mihej 5:1)
Ova i mnoga druga proroštva davala su nadu pobožnim ljudima da će Bog poduzeti nešto u vezi s našim slabostima i nedostacima – da će poslati Otkupitelja koji će nas spasiti od naših slabosti i grijeha. Ta nada je uvijek gorjela u srcima vjernih: od Henoka, preko Abrahama, Mojsija, Davida i mnogih drugih, do Šimuna o kojemu pismo kaže:
„Živio tada u Jeruzalemu čovjek po imenu Šimun. Taj čovjek, pravedan i bogobojazan, iščekivaše Utjehu Izraelovu i Duh Sveti bijaše na njemu. Objavio mu Duh Sveti da neće vidjeti smrti dok ne vidi Pomazanika Gospodnjega. Ponukan od Duha, dođe u Hram. I kad roditelji uniješe dijete Isusa da obave što o njemu propisuje Zakon, primi ga on u naručje, blagoslovi Boga i reče:
“Sad otpuštaš slugu svojega, Gospodaru, po riječi svojoj, u miru! Ta vidješe oči moje spasenje tvoje, koje si pripravio pred licem svih naroda: svjetlost na prosvjetljenje naroda, slavu puka svoga izraelskoga.“ (Luka2:25-32)
Kao što sam rekao, pobožni su ljudi vjerovali u taj događaj, razgovarali o njemu i navješćivali ga kroz tisuće godina.
Zato možemo samo zamisliti što je Šimun osjećao kada je uzeo u svoje naručje bebu Isusa – Onoga za koga je znao da je nešto najbolje i najveće što je iz izraelskog naroda dano svijetu: Mesiju, slavu Izraela; da je On taj koji će božanskom istinom prosvijetliti čovječanstvo i u konačnici spasiti od vječite propasti sve koji vjeruju u Njega. Držeći Isusa u rukama, Šimun je znao da se nada utjelovila, da su riječi postale opipljiva stvarnost, da je Bog krenuo u drugu fazu svojeg plana otkupljenja čovječanstva od njihovih grijeha.
Zato je Božić više od nade. Bog je ispunio obećanje kojim nam je davao nadu. Sada vjerom možemo prihvatiti ne samo nadu, već i samog Spasitelja u svoje srce. Sada vjerom možemo prihvatiti i druga Božja obećanja o Kristu. A On je najavio:
Prvi put Krist dolazi kao beba, drugi put kao zreo čovjek.
Prvi put Krist dolazi na zemlju, drugi put na oblacima.
Prvi put dolazi kao Spasitelj, drugi put kao Sudac.
Prvi put dolazi kao sluga, drugi put kao Kralj kraljeva i Gospodar gospodara.
Mudraci su vidjeli njegovu zvijezdu i došli mu odati čast. U njihovu čast Biblija je zabilježila taj događaj. Vidjeti Njegovu zvijezdu je dobro, ali vidjeti Njegovo lice je bolje. Svaki Božić poticaj je vjernima i nevjernima da se priprave za susret s Bogom, za susret licem u lice s Kristom. Bog je obećao da će se to dogoditi. Pripravi se za taj susret. Pripravi se za susret s Kristom, licem u lice.
Sretan Božić i uspješna Nova godina!
Autor: Damir Šićko Alić
