Govoreći o savršenstvu i zrelosti Pavao kaže: “Braćo, ja ne smatram da sam to već dohvatio, ali jedno činim: zaboravljajući što je iza mene, ispružam se prema onome što je ispred mene, trčim prema cilju, k nagradi uzvišenog Božjeg poziva u Kristu Isusu. Iz tog razloga, svi koji smo zreli, ovako razmišljajmo!” (Filipljanima 3:13-15).
Zreli kršćani imaju želju rasti, napredovati. Žele ispuniti svoj poziv u Bogu i ući u slavu zadovoljni, očekujući da prime nagradu jer su živjeli za svoj uzvišeni poziv.
Zreli kršćani, Pismo nas uči, zaboravljaju ono što je iza njih i ispružaju se prema onomu što je ispred njih. Vjerujem, kada Pismo govori o zaboravljanju onoga što je iza nas, onda se to odnosi na one stvari koje nas žele zadržati u prošlosti. Stvari koje nas žele učiniti hendikepiranim za sadašnjost i budućnost. Onesposobljenima za stvari koje Bog radi i želi uraditi s nama.
Neki ljudi ne mogu ući u ono što Bog ima za njih danas, ne mogu ući u svoju pozitivnu budućnost, jer ne mogu ili ne žele zaboraviti ono što im se dogodilo u prošlosti. Njihova prošlost ih drži zarobljenima. Bilo da su to stvari koje su doživjeli (koje im je netko učinio), stvari koje su čuli, (kojima su bili poučeni a nisu ispravne), ili nešto treće.
Zreli kršćani to ne rade. Zreli kršćani su naučili ostaviti prošlost u prošlosti. Oni ne dozvoljavaju da ih negativna iskustva ili kriva pouka zadrži u prošlosti. Oni opraštaju, otpuštaju, zaboravljaju negativnosti.
Zreli kršćani zaboravljaju ono što je iza i ispružaju se prema onomu što je ispred. Oni nastoje ostvariti, nastoje živjeti poziv u koji ih je Bog pozvao.
Autor: Damir Šićko Alić
