Princip primanja vjerom povezan je s principom ostvarivanja kontakta. Možda se pitaš što znači “primiti iscjeljenje vjerom”. To znači da osoba vjeruje da se iscjeljenje dogodilo prije nego što osjeti da je ozdravljena. Ako smo vjerom primili odgovor na molitvu, zahvaljivat ćemo Bogu i, ako je moguće, ponašat ćemo se kao da je sve u redu. Nećemo nijekati postojanje bolesti, ali ćemo govoriti da vjerujemo da je Bog kadar izvršiti što je obećao.
Jednom sam posjetio prijatelje u Kristu. Prije nego što sam stigao u njihov dom, domaćica je pala i ozlijedila nogu. Morala je leći u krevet jer je noga počela oticati i jako ju je boljela.
Kad sam stigao k njima, sjeo sam na stolicu do njenog kreveta i iznio joj istinu o božanskom iscjeljenju. Rekao sam joj da je Bog želi iscijeliti i ohrabrio je da vjerom primi odgovor na molitvu. Zajedno smo se pomolili. Nakon molitve upitao sam je vjeruje li da je ozdravljena. “Vjerujem”, odgovorila je. “Ako vjeruješ”, odvratio sam, “zašto još uvijek ležiš u krevetu?” Pogledala me, bacila pogled na oteklu nogu, a onda se nasmiješila i rekla: “U pravu si!” Zatim je polako ustala iz kreveta. Pokušala je stati na nogu, ali je osjetila jaku bol. Namrštila se i ponovno pokušala. Ovog se puta nasmijala i uskliknula: “Više me ne boli!” Načinila je nekoliko koraka, a onda nas je počela posluživati. Svi smo se radovali njenom ozdravljenju.
Isus je rekao: “Zato vam kažem: Što god moleći pitate, vjerujte da ste to već primili, i bit će vam” (Marko 11:24).
Mnogima je taj koncept stran. Većina kršćana kaže: “Vjerovat ću kad primim.” No, Gospodin kaže: “Vjerujte da ste to već primili, i bit će vam!” To znači da prvo dolazi vjera pa tek onda očitovanje odgovora na molitvu.
Isti princip susrećemo u Isusovom razgovoru s Lazarovom sestrom Martom. “Ne rekoh li ti – odvrati joj Isus – da ćeš vidjeti slavu Božju ako budeš vjerovala?” (Ivan 11:40).
Nakon tih riječi Gospodin nas uči kako da molimo molitvu vjere. Moleći se Ocu, On kaže: “Oče, zahvaljujem ti što si me uslišao. Ja sam znao da me uvijek uslišavaš…” (Ivan 11:41, 42).
Sve je to rekao prije nego što se čudo očitovalo. Lazar je četiri dana ležao u grobu i tijelo mu se raspadalo. Unutrašnjost groba je jako smrdjela, ali to nije poljuljalo Isusovu vjeru. Naprotiv, progovorio je sa sigurnošću koja iznenađuje. Nije plakao ni preklinjao, već je zahvalio Ocu kao da je pokojnikovo uskrsnuće gotova stvar. U zahvali je upotrijebio prošlo vrijeme rekavši: “Oče, zahvaljujem ti što si me uslišao.”
Bog želi da naučimo moliti i primati u vjeri.
Autor: Damir Šićko Alić; iz knjige “ISCJELJENJE – kako i zašto?”
