Ako smo kršćani tada smo Isusovi učenici. Slijedimo nauk koji nam je Isus dao. Govorimo što je Isus govorio i radimo što je Isus radio. Ništa što se ne bi slagalo s tim. Sam Isus nas poziva da ostanemo u njegovom nauku. U Ivanu 8:31,32 Isus kaže:
“Ako ostanete u mojoj poruci, uistinu ste moji učenici; upoznat ćete istinu i istina će vas osloboditi.”
Govoreći o tomu koliko je važno ostati u Isusovom nauku, Ivan nam kaže: “Tko ide izvan i ne ostaje u Kristovu nauku, nema Boga. Tko ostaje u Kristovu nauku, ima i Oca i Sina. Ako tko dolazi k vama i ne donosi toga nauka, ne primajte ga u kuću i ne pozdravljajte ga” (2. Ivanova 9:10).
Oni koji su kršćani moraju ostati u Kristovom nauku. Oni ne smiju izaći izvan onoga što je Isus naučavao. Oni ne smiju naučavati ono što Isus nije naučavao i raditi ono što Isus nije radio ili rekao da radimo. Svatko tko nadodaje ili oduzima od Isusovog nauka, postavlja se iznad Isusa, i na neki način kaže: “ja znam bolje”. To ne može biti. Isusove riječi ili poruka su vrhovne riječi, odnosno “da i amen” u svim pitanjima vjere.
Tko odbaci Isusa i njegovu riječ, sam je sebi presudio i sudit će mu se u skladu s Isusovom porukom. To nam kaže Gospodin.
“Ako netko sluša moje riječi, a ne vjeruje, ja ga ne osuđujem. Ja nisam došao osuditi nego spasiti svijet. Tko mene odbacuje i ne prima moje riječi, ima svoga suca: poruka koju sam govorio – ona će mu suditi u posljednji dan” (Ivan 12:47-48).
Usprkos svim uputama Pisma, neki dodaju ili izmjenjuju Isusovu poruku i to što su oni osmislili, nazivaju Isusovom porukom. Oni to čine dodajući učenja koja nisu suglasna s Isusovim učenjem. To je opasno i donosi prokletstvo na one koji to prihvate. Zato, oni koji se nazivaju kršćanima, ne smiju prihvatiti drugačiju poruku od one koju nam je Isus predao. Ne smijemo vjerovati, štovati, činiti, ono u što nas Isus i Apostoli nisu uputili.
Nažalost, od samih početaka kršćanstva, đavao je kroz ljude nastojao promijeniti Isusovu poruku. O tomu Pavao piše: “Čudim se da se tako brzo otklanjate od Njega koji vas pozva u Kristovu milost, u neku drugačiju Poruku, a takva – druga, doista ne postoji. Postoje samo neki koji vas zbunjuju i žele promijeniti Kristovu Poruku. Ali kad bismo čak i mi, ili anđeo s neba, navijestio neku drugu poruku, drugačiju od one koju smo vam navijestili, neka je proklet! Kao što smo već rekli, to sad i ponavljam: ako vam bilo tko navješćuje drugačiju poruku od one koju ste primili, neka je proklet” (Galaćanima 1:6-9).
Danas, nažalost, neki su ljudi uzeli dio Isusove poruke i tomu dodali neka svoja učenja i prakse koje nemaju veze s onim što su Isus i Apostoli naučavali. Oni su sami sebi oblikovali svoje evanđelje i otpali u ništavilo, kako nam kaže sveti Atanazije.
“On (Bog) je već rekao kroz proroka Hošeu: teško njima jer su me ostavili; neka budu uništeni jer se bune protiv mene; iako sam im mišicu krijepio, oni mi zlo smišljaju. A malo poslije: umišljaju nedjela protiv mene; okreću se za ništavilom. Doista, odstupiti od Božje riječi, pa sam sebi oblikovati ono što to nije, znači otpasti u ništavilo. Zbog toga je Ekumenski sabor, kada je Arije tako govorio, istoga izbacio iz Crkve i prokleo ga” (Atanazije iz Aleksandrije, četiri rasprave protiv Arijevaca, prva rasprava 2.7)
Dragi čitatelju molim te, odbaci svaki nauk i praksu koji nije u skladu s Isusovim naukom, odnosno Svetim Pismom. Pismo je vrhovni autoritet u svim stvarima vjere. Ako nije u Pismu, ne treba biti ni u tvom životu. Ako to Isus nije naučavao, i ako nam to Apostoli nisu prenijeli, to je krivovjerje.
Autor: Damir Šićko Alić
