Moja priča počinje kao i mnoge druge životne priče ali zbog Božjeg čuda koje sam doživjela ima zaista dobar svršetak. Bila sam u potrazi za zdravljem i mogu reći da sam svašta pokušavala. Obraćala sam se na razne strane ne bi li nekim čudom nekako riješila svoj problem. Cijelim putem moje potrage za zdravljem nešto je drugo bilo još teže za mene: bila sam svjesna svojih grijeha. Tražila sam obred ispovijedi u Rimokatoličkoj crkvi ali svećenik me nije želio ispovijedati jer nisam bila udana u crkvi, a imala sam i nesuglasice s mužem. Iako sam tada bila puno mlađa (bilo je to prije dvadesetak godina), znala sam da moj život nije siguran i ako umrem mogu otići u pakao. Duboko u meni bila je ta spoznaja i zbog nje sam bila još više zabrinuta.
Mislila sam da nas Bog želi osuditi i kazniti i zbog toga nisam u srcu imala mir. Danas znam da je Bog čudesno našao put do mene, da me oslobodi od straha i pokaže mi istinu o svojoj dobroti. Bog je poslao ljude u moj život koji su nosili Njegovu poruku pomirenja u Isusu Kristu. Od svoje kolegice sam čula za njene poznanike iz Zadra. Ti ljudi su doselili u naše mjesto, a posjećivali su crkvu u Zadru u kojoj su ljudi na biblijski način vjerovali Bogu i molili za ozdravljenje bolesnih.
Već u srednjoškolskim danima imala sam zdravstveni problem iskrivljene kralježnice. Bila sam mlada i bilo mi je lakše jer sam se tada više kretala. Nakon toga uredski posao i svakodnevno višesatno sjedenje osjetno je utjecalo na pogoršanje tih tegoba. Bila sam sva ukočena: nisam mogla sjediti, nisam mogla hodati, nisam mogla spavati od stalnih bolova i muke. Da sam ispunjavala uvjete za mirovinu sigurno bih prekinula s radom jer je stanje bilo neizdrživo. Redovno sam po uputi liječnika odlazila u toplice, na razne tretmane, ali nije bilo rješenja. Očajno sam tražila pomoć i jednom prilikom dogovorila sam s kolegicom da posjetimo tu grupu vjernika u Zadru. Iako nisam poznavala njene poznanike otputovali smo zajedno i posjetili njihovo bogoslužje. Na kraju tog sastanka bio je poziv na molitvu i silno sam željela odgovoriti na poziv predanja Isusu Kristu. Riječi službenika pročitane iz Biblije i molitva okupljenih doticale su moje srce. Oči su mi bile ispunjene suzama od miline koju sam osjećala. Bio je to lijep osjećaj i nisam se sramila plakati pred nepoznatim ljudima. Još kad sam bila dijete učili su me da pred drugima ne treba plakati, ali sada sam bila slobodna od svakog okvira.
Predala sam svoj život Spasitelju, Isusu Kristu. Moj zdravstveni problem nije tada bio u potpunosti riješen ali primila sam takvo olakšanje znajući da su mi grijesi oprošteni da ona neprekidna bol u kralježnici koju sam osjećala više nije bila prisutna. Na tom samom početku znala sam da je to bila Božja ruka i za mene više nije bilo kolebanja. Od tada je bilo sve bolje i bolje. Upoznavala sam Boga kroz biblijsku Riječ i u meni je stalno rasla vjera i očekivanje dobrih stvari. Otkrila sam kako Isus uči da mogu moliti Nebeskog Oca za svaku svoju situaciju i očekivati Njegov odgovor. Oni koji su već prije prihvatili Isusa i imali iskustva poučili su me kako moliti za zdravlje i kako se oduprijeti napadima u Isusovo Ime.
Sjećam se jedne prigode kada sam imala prometnu nezgodu. U Istri su tijekom zime poledice česta pojava i dijelovi prometnica mogu biti vrlo opasni. Vraćala sam se s medicinskog tretmana putujući svojim automobilom i na cesti sam naišla na poledicu. Auto je počeo klizati i nisam ga više mogla kontrolirati, okrenula sam se na krov i završila u jarku. Netom prije toga zavapila sam: „Bože, pomozi mi!“, znala sam da Bog u svemu može pomoći. U toj nesreći ništa mi se nije dogodilo – nikakva ozljeda. Bog me je zaštitio i od dodatnih posljedica jer su mi na tretmanu s kojeg sam dolazila namazali tijelo nekim pripravkom koji izaziva neželjene reakcije u dodiru s vodom. Da sam tada trebala hitnu medicinsku pomoć bila bih odvedena u ambulantu gdje bi me prali i nastali bi plikovi i bolne reakcije kože. Bog me je i od toga sačuvao!
Iskrivljena kralježnica BIO je moj problem. Kažem da je to bio problem jer sada me ne boli, a to znači da ništa ne pritišće. Ponekad se bol pojavi i to može biti i zbog godina. Znam da Bog voli i stare i mlade, ali đavo također stalno napada na naše živote. Imam 71 godinu i nisam bolesna. Mora se priznati da su to godine u kojima ljudi često boluju. Ako me nešto sitno zaboli, nema panike jer napada će uvijek biti. Zato se molitvom u Isusovo Ime odupirem napadu. Kada osjetim neku bol u kralježnici, ramenu ili kukovima, kažem: “Bože, ja to Tebi predajem! Znam da si Ti Gospodar i znam da je sve u redu! Meni pripada zdravlje, a ne bolest, u Isusovo ime!”
Danas sam zdrava, a prije dvadeset godina bila sam jako bolesna. Kralježnica se prirodno ne obnavlja jednostavno, ali mene je Isus ozdravio. Zato svu slavu dajem Isusu, On je moj Spasitelj!
Pripremila: Paola Starčić
Autorica: Davorka
