Nakon što sam se obratio Kristu, jedna od promjena na meni bila je prestanak čitanja beletristike. Za svog svjetovnog života uživao sam čitati svakakve gluposti, i nisam htio biti vraćen u stari život posredstvom depresivnih, neistinitih, nemoralnih priča, koliko god one bile kvalitetno i milozvučno sročene.
Uz razna pisana svjedočanstva, Biblija mi je bila više nego dovoljna literatura. Međutim, nakon nekog vremena, a na moje veliko iznenađenje otkrio sam postojanje kršćanske beletristike. A kako sam oprezno ušao u tu vrstu književnosti, jedno dulje vrijeme cijela je ta disciplina za mene bila u opusu jednog jedinog pisca – Frank E. Perettija.
Peretti, sin pentekostalnog kanadskog propovjednika, je od rana u Biblijskim kampovima za djecu uživao u pričanju priča, i često je svoje vršnjake animirao svojom maštom, pričajući i crtajući stripove. Neko je vrijeme bio u kršćanskom bendu, a potom je i ocu pomagao u vođenju crkve kao pastor, radio je u građevini, te je naposljetku ušao u Božje zvanje za njega – ulogu govornika i pisca. Dok je pripremao svoje govore za jedan Biblijski kamp, Peretti je smislio priču „Prisutna tama“, a od priče je nastala njegova prva knjiga. Knjiga je 1986., kada je izdana, izdržala više od 150 tjedana na top-10 ljestvici najprodavanijih kršćanskih knjiga.
Radnja knjige se odvija u jednom malom američkom gradu, poprištem velike bitke demonskih i anđeoskih snaga za duše jedne crkve. Knjiga priča o dvije teme: važnosti molitvenog života u crkvi i otpora na kojeg istinske Božje crkve nailaze.
Kao nastavak, Peretti je napisao „Prodor u svijet tame“ (koja je prevedena na hrvatski, i u prodaji u Riječi Života) – u kojoj se bitka za duše grešnika nastavlja, ali nastavlja se i Božja volja za Njegove odabrane.
Peretti je do danas napisao 9 knjiga za odrasle, 2 knjige za mlade, 8 za djecu, te 3 knjige za roditelje na temu nasilja u školi. Teme o kojima piše su razne – on se suočava s abortusom, new-age bezbožnim idejama i naučavanjima, grijehu, promašajima evolucije. Uz to što piše, on je i snimio seriju dvd-ova za najmlađe, pa ga sva djeca u njegovoj crkvi poznaju i zovu Gospodin Henry (po glavnom liku iz dvd-a). Peretti je ujedno i jedan od najinteresantnijih kršćanskih govornika.
Uz „Prodor u svijet tame“ koja je bila prva njegova knjiga što sam ju pročitao, posebno su mi se svidjele tri druge njegove knjige: „Zavjet“ u kojoj ilustrira snagu grijeha u ljudskom životu, „Posjet“ u kojoj piše o problemima super-duhovnosti, antikristu i na opipljivo stvaran način objašnjava povodljivost ljudi za čudima, a ne za istinskom vjerom. Od svih Perettijevih knjiga, meni je možda i najdraža „Tončica“ (također prevedena na hrvatski) – kratka priča o problemu pobačaja.
U jednom od intervjua, Peretti je i sam priznao da „Tončica“ ima posebno značenje među njegovim knjigama. „Prisutna tama“ je možda prodala milijune kopija više od „Tončice“ i osvojila sva priznanja koja kršćanski pisac može tražiti, ali „Tončica“ mu je donijela nešto što nije očekivao. Jedna srednjoškolka mu je pisala kako je već donijela odluku pobaciti svoje dijete. Njena školska prijateljica poklonila joj je tada „Tončicu“, a nakon čitanja, djevojka je promijenila svoju odluku. U tom pismu, ona je Perettiju zahvalila što joj je poklonio dijete koje danas voli svim svojim srcem.
Nakon što sam se obratio Kristu, plakao sam svoj prvi dan i u suzama oslobodio toliko stvari koje ne mogu ni sebi objasniti. Dulje vrijeme nakon toga nisam plakao, i divio sam se braći i sestrama koji su mogli svoje duše „ostaviti“ u grupnim molitvama. Čitajući „Prodor u svijet tame“ jednostavno sam zaglavio na zadnjoj stranici i ridao suze. Ispuhavši nos, umivši se, obrisavši svoje cmizdravo lice, pokušao sam nastaviti, dogurati do kraja knjige, ali nije išlo.
Autor: I. B.
