We use cookies to help you navigate efficiently and perform certain functions. You will find detailed information about all cookies under each consent category below.
The cookies that are categorized as "Necessary" are stored on your browser as they are essential for enabling the basic functionalities of the site. ...
Necessary cookies are required to enable the basic features of this site, such as providing secure log-in or adjusting your consent preferences. These cookies do not store any personally identifiable data.
Functional cookies help perform certain functionalities like sharing the content of the website on social media platforms, collecting feedback, and other third-party features.
Analytical cookies are used to understand how visitors interact with the website. These cookies help provide information on metrics such as the number of visitors, bounce rate, traffic source, etc.
Performance cookies are used to understand and analyze the key performance indexes of the website which helps in delivering a better user experience for the visitors.
Advertisement cookies are used to provide visitors with customized advertisements based on the pages you visited previously and to analyze the effectiveness of the ad campaigns.
Moje ime je Jelica, supruga sam i majka petogodišnjeg sina i malene djevojčice. U vrijeme ovoga iskustva o kojem svjedočim bila sam trudnica po prvi puta, u osmom mjesecu trudnoće. Moja priča započinje uobičajenim redovnim liječničkim pregledom na kojem mi je sasvim slučajno ustanovljena aritmija srca.
U ranijem stadiju trudnoće imala sam povremeno jako lupanje srca ali sam to pripisivala stanju u kojem sam bila. Od male i beznačajne stvari nastajao je veliki problem. Počela sam se ispunjavati strahom i negativnim mislima koje su me obuzimale. Razmišljala sam o tome kako to utječe na bebu koju nosim, što će se dogoditi, hoću li ići na porod carskim rezom…? Milijuni pitanja, sumnje, strepnja i strahovi snažno su me pritiskali sve više i više. ‘’U mome životu Gospodar je Isus Krist i tako ne može ostati!’’, govorila sam u svome srcu i zamolila braću i sestre iz zajednice da mole za mene i moje zdravlje. Nakon molitve strah je otišao i nastupilo je olakšanje od pritiska koji me je pratio već neko vrijeme.
Drugog dana nakon molitve išla sam na snimanje srca (EKG) i strah je ponovo navalio na mene. Nalaz je brzo bio gotov i na tom pregledu nije ustanovljena nikakva značajna nepravilnost ali u slučaju učestale aritmije preporuča se aparat koji prati rad srca 24 sata dnevno (holter) i neke krvne pretrage. Kakvo olakšanje! Odlazim kući s osmijehom na licu no… Uskoro opet osjećam lupanje srca, aritmiju koja me uznemiruje.
Danima se ponavlja snažno lupanje srca kao da će iskočiti! Ponovno se javlja strah, sumnja i svakakve misli u glavi. Sada na red dolazi i taj aparat kojeg moram nositi, strah se pojačava, sve je veća sumnja: ‘’Sigurno nije u redu kada ovo moram imati na sebi…’’ Borim se sa svim tim negativnim osjećajima ali u srcu imam vjeru u Gospodina, On sve izvodi na dobro. Očekujem Njegovu pomoć i intervenciju. Četvrtak nakon toga nalazim se na redovnom bogoslužju u našem Centru i kao svakoga puta počinjemo sa radosnim slavljenjem. Dajemo Bogu slavu svojom pjesmom, slavimo Isusa, častimo Ga i hvalimo i uživamo u prisutnosti Duha Svetog. Gospodin djeluje među nama i ja se topim u Njegovoj milosti, u snažnoj ljubavi koju izlijeva na mene i daje mi mir i sigurnost.
Dok sam tako opijena Kristovom ljubavlju, pastor počinje moliti i govori kako vjeruje da Gospodin upravo liječi nečiji krvožilni sustav… U meni se tada počinje nešto događati i osjećam da se Gospodin pokreće, da radi na meni, na mome srcu… pa to sam ja!!! Prepuštam se Gospodinu i Njegovoj sili da djeluje slobodno u meni. Snažno olakšanje dolazi u moje srce i osjećam kao da mi je netko podigao teret sa prsa. Plačem i smijem se od radosti u isto vrijeme.
Zahvaljujem Gospodinu + što je tako milostiv, što Njegova ruka tako snažno radi u mom životu. Zahvaljujem Mu jer je On moj Tješitelj, Branitelj, brižan Otac koji brine za mene i moje potrebe. Ponovo sam oduševljena Njegovom neizmjernom, nesebičnom ljubavi, Njegovom vjernošću i snagom koju pokazuje u mojim slabostima. Divim se Njegovoj veličini, dobroti, uzvisujem svoga brižnog Oca. Od tog trenutka bila sam potpuno sigurna da je svemu došao kraj, sve je napokon bilo gotovo. Moje iscjeljenje je bilo očito jer u danima nakon, aritmije više nije bilo.
U miru sam dočekala porod koji je protekao bez značajnih poteškoća. I u tim trenucima Gospodin se proslavio djelujući kroz bolničko osoblje koje je dalo sve od sebe kako bi porod što lakše protekao. Oduševili su me svojom brigom i stručnošću, načinom na koji su s lakoćom rješavali svaki problem koji bi došao. Danas sam zdrava, sretna i jako zahvalna majka dječaku po imenu Noa i djevojčici imena Sara. Zajedno sa svojim suprugom otkrivam roditeljske čari i na taj način sve više spoznajem dubinu ljubavi Božje od našeg nebeskog Oca.
Kao i na kraju svake bitke do tada, pobjednik je u mom životu još jednom bio Isus. Protiv Njega nitko ne može i pred Njim nikakvo zlo ne može ostati stajati. On je Junak u mom životu, moja ljubav…
Autor: Jelica Stanković