Imala sam tek šesnaest godina kada su mi nakon teških operacija dijagnosticirali kroničnu upalu crijeva, Crohnovu bolest. Upala mi je zahvatila i desni jajovod kojeg su doktori morali odstraniti, s objašnjenjem da ću jednoga dana ipak moći normalno imati djecu.
U to sam vrijeme već poznavala svog sadašnjeg muža, bili smo dobri prijatelji i uvijek sam osjećala posebnu radost i ljubav u njegovoj blizini. No, putevi su nam se razišli, a nakon šest godina ponovno smo se sreli i tada se ljubav ponovno vratila te smo se zaljubili čim smo se ugledali. Shvatili smo da smo oboje imali iste osjećaje jedan prema drugome svih tih godina, samo do tada to nismo znali. Snažnu ljubav okrunili smo nakon tri godine brakom. Djecu smo naravno željeli i uvijek smo govorili kada dođu, dobro dođu, nećemo se opterećivati, ali godine su prolazile…
U to vrijeme nisam poznavala Boga, nisam znala za duhovne stvarnosti, nisam znala da đavao djeluje u svijetu i na koji način, zapravo, nisam znala da je on zaista stvaran. No, dogodilo se da sam upala u njegovu zamku i zaljubila se u drugog čovjeka. Svoga muža nikad nisam prestala voljeti, smatrala sam da je on moj poklon od Boga, puno smo prekrasnih trenutaka zajedno prošli, jako malo loših, ali šaputanja u misli, sve ono predivno, đavao je pretvorio u loše – uvjerio me da nije vrijedno da se borim za naš brak. Čitajući Bibliju osjećala sam se još više krivom, jer sam znala da griješim, da kršim Božje zapovijedi, ali nisam si mogla pomoći. Pokušala sam razgovarati s najboljom prijateljicom, sestrom, mamom, čak sam išla i psihijatru, ali mi nitko nije uspio pomoći. I tada samo jedan vapaj Bogu da čini sa mnom što god hoće samo da me izbavi iz te situacije – jer više nisam znala kako dalje – i u isti tren On je sve izbrisao, isti tren!! Ja više ništa, ali ništa nisam osjećala prema tom drugom čovjeku, NIŠTA!! Onda to još nisam znala, ali Gospodin je sve to odnio na križ, obnovio je naš brak, a ja sam bila oslobođena od grijeha, osjećaja krivnje, potpuno izbavljena iz đavolskih okova. Staro je nestalo, a novo je nastalo… Ponovno sam se zaljubila u muža i zahvaljujem Bogu što mi je dao tako dobrog, strpljivog i blagog životnog druga koji je znao sve i trudio se pomoći mi.
Tada sam počela opet čitati Bibliju i sve sam više željela poznavati Gospodina, Njegovu Riječ. Krenula sam u Crkvu Riječ Života u kojoj sam se osjećala sretno, živo, ispunjeno i shvatila sam koliko nas Bog voli, koliko voli da Mu se radujemo, da Ga slavimo, da vjerujemo Njegovoj Riječi, da Mu budemo poslušni, da Ga proslavljamo svojim životima…
Želja za djetetom je ponovno počela rasti, ali ovaj put jače nego svih ovih pet godina braka. Trebala sam ići na pretrage jer mi je ginekolog rekao da možda ne mogu ostati trudna: uzrok je bio upala crijeva koja je možda oštetila ili suzila lijevi jajovod. No, ipak smo odlučili da će suprug otići prvi, pa da znamo kako i što dalje. Nalazi nisu bili baš dobri i obećavajući, od liječnika je dobio neke tablete, ali zbog prirode svog posla, nije ih uspio popiti u određenom roku. Ja sam pak odgađala odlazak na pretrage i sve se to odužilo na nekih pola godine.
U gladi i žeđi za dubljim odnosom s Duhom Svetim, za svime što On jest, jedne večeri smo krenuli put Varaždina gdje se u Crkvi Riječ Života održavao duhovni seminar. Pastor koji je propovijedao tu večer bio je naš vozač, pastori moje zajednice, moj suprug, ja i naravno Duh Sveti. Tijekom vožnje smo počeli moliti. Odjednom je taj pastor pitao tko ima problema s koljenom. Rekla sam da mene već mjesec dana boli i tom prilikom sam primila trenutno iscjeljenje! Radost Božja se spustila na nas i svi smo se smijali i opet molili. Zatim je dobio riječ da će netko u autu dobiti dijete, primio me za ruku i molio, ja sam plakala i govorila: „Primam, primam!“ Nisam čula što je molio, ali vjerom sam primila i vjerovala da sam već trudna, iako tada još nisam bila.
U misli mi je stalno dolazilo da odem na pretrage, ali vjera u Božju Riječ, da što god moleći tražimo, vjerujemo da smo to već primili (Marko 11:24), bila je veća od bilo čega.
Jedne srijede na molitvi s braćom i sestrama, jedna sestra je dobila riječ da će se Bog proslaviti kroz moje tijelo, što je zapravo bila moja najveća želja i molitva. Nekoliko dana kasnije sam zatrudnjela i to u mjesecu kada sam imala ovulaciju u desnom jajniku, koji nema jajovod!!! Zamislite koliko je Bog silan i moćan! Zar bi On otvorio krilo materino, a da ono ne rodi? Zar bi On, koji daje rađanje zatvorio maternicu? (Izaija 66:9)
Uz malo mučnina na početku, trudnoća je prošla normalno bez ikakvih teškoća, a tako i porod. Naš poklon od Boga je stigao! Malena Dora (grč. doron, ona koja je Božji dar) je prekrasna i zdrava djevojčica koja raduje naša srca.
Neka je Bogu sva slava, čast i hvala jer Njemu to pripada, On to zaslužuje! On me je podigao kad niti jedan čovjek nije mogao, On me je oslobodio, On je moja ljubav, moja radost, moj mir, moje spasenje, moj život! Sve što sam ja, Njemu pripada!
Autorica: Maja; iz knjige “Svjedočanstva o Božjoj dobroti”
