Florijan ima dvadeset i jednu godinu. Isusa je prihvatio kada je imao sedamnaest godina. Voli nogomet, ali mu baš i ne ide. Na posljednjoj utakmici je zabio autogol! Nogomet mu jedino ide kada mašta o tome kako bi to bilo kada bi imao jedinstven dar – da kada god udari nogom u loptu, da lopta završi u protivničkom golu… Lopta bi ponekad zaobilazila igrače, ubrzavala i usporavala… Naravno, kad god bi zabio gol, pokazao bi, baš kao i Kaká, majicu na kojoj piše “I ja pripadam Isusu”.
Tužan je, jer ne može naći curu. Zapravo, sviđa mu se jedna u crkvi ali si ne dopušta da se zaljubi u nju, jer je na jednoj propovijedi čuo da je zaljubljenost manipulacija. Možda i nije tako rečeno, ali on je to tako čuo. O braku mašta još od osnovne škole. Život mu se zakomplicirao od kada je shvatio da ako mu se neka cura sviđa, to ne znači automatski da se i o njoj sviđa. U to je vjerovao dok bio dječjem vrtiću. U vrtiću je s vremena na vrijeme škarama znao odrezati curicama kosu dok su one jedne drugima pravile frizuru. Nije mu bilo jasno zašto bi curice nakon toga plakale. Godine su prošle i od kose postale su mu zanimljivije, ipak curice. On jednostavno želi ženu!!! Nakon obraćenja mislio je da će za pet godina na stadionu propovijedati tisućama ljudi, ali još se nitko nije obratio kroz njegovo svjedočenje. Ostaje mu još samo jedna godina do pune „petoljetke“ u Kraljevstvu Božjem.
Kada je tužan voli navratiti do bake Ružice, između ostaloga jer zna da će mu ona reći istinu u oči. Baka Ružica voli igrati pikado ali otkako joj je oslabio vid, cijeli zid iza fotelje u kojoj inače sjedi, bio je ispunjen sitnim rupicama. Umjesto mete, za gađanje koristila je dasku na kojoj je bila zalijepljena silueta nekog jadnog đavola. To joj je sâm Florijan napravio. Na glavi je ovaj put nosila tamno zelenu maramu sa bijelim uzorcima ni manje ni više nego marihuane. Neki dan je kupila cijeli paket od dvadeset marama i to samo za 28 kuna. Marame su joj se činile ugodne zelene boje sa bijelim listovima koji su nalikovali onima od rajčice. Već je pet marama podijelila prijateljicama iz svoje molitvene grupe. Koliko god joj je vid bio slab, duhovni vid joj je bio izuzetno oštar. Izoštrila ga je dok je godinama u nebrojenim molitvama služila Gospodinu. Baka Ružica je prava molitvena ratnica! Bog joj snažno govori kroz vizije i snove.
Florijan je pokucao na masivna drvena vrata kuće. Znao je da će baka biti sama jer ga je djed Dražo upravo preko svog novog mobitela potaknuo da navrati do bake. Djed se sa susjedom tog jutra zaputio na Sljeme. Dok je razgovarao sa svojim omiljenim unukom, ispijao je kavicu i uživao u pogledu na Zagorje.
Čim je baka ugledala Florijana, upitala ga je da li našao curu, i eto pogodila ‘u sridu’. “Zašto me to svi pitaju??”, pomislio je Florian. Dan mu baš i nije najbolje započeo jer mu je prekipjelo mlijeko i razlilo se po cijelom štednjaku. To ga i ne bi toliko pogodilo da mu se to nije dogodilo i prekjučer. Kaže on njoj da redovito moli, čak ponekad i posti da mu Bog dade ženu, ali ništa. Četiri je godine kršćanin, a još nema curu. Baka zatvori oči, mahne par puta glavom, slučajno prolije kavu po novom parketu i počne Florijanu pričati priču.
“Neki je čovjek dobio priliku razgledati raj i pakao kako bi temeljem viđenog donio odluku gdje će provesti vječnost….”, počela je baka. Florijan je već dosta toga pročitao i o paklu i o raju. Čak je u jednoj viziji pročitao kako je neka djevojčica ugledala Johna Lennona u paklu. “Prvo mu je pokazan pakao…”, nastavila je baka. “Tamo je vidio gomilu ljudi koji stoje oko velike posude u kojoj je bilo svakovrsne hrane. Na rukama i nogama im je bio pričvršćen dugačak pribor za jelo…” Florijan je prekine i kaže joj: “Bako, znam tu priču… Hrana nije bila u posudi nego na velikom švedskom stolu…”. “Ma nije to tako bitno…”, prekinula ga je baka. ” Poanta je da su svi ljudi bili veoma nesretni i izgladnjeli zbog sebičnosti jer su svi htjeli nahraniti samo sebe, ali zbog predugačkih vilica nisu mogli primaknuti hranu svojim ustima. Tada je tom čovjeku pokazan Raj. Bio je iznenađen prizorom kojeg je vidio jer je tamo bio isti stol, sa pregršt hrane i ljudi koji su na svojim udovima također imali pričvršćen dugačak pribor za jelo. Ali razlika je bila u tome što su ovdje svi bili siti i sretni, jer su hranili jedni druge. “Kakve to veze ima sa mnom?”, razmišljao je Florian.
“Mladima se često dogodi da su usredotočeni samo na sebe. Žele naći curu… Ispiti su im veći od najvećih planina… Istovremeno traže i bježe od posla i sl. Istina je zapravo da je pred njima veliki, kako ti kažeš ‘švedski stol’, prepun bračnih partnera, diploma, položenih ispita, poslova, ostvarenih poziva, spašenih obitelji i raznih drugih blagoslova… Ali mladi uporno žele nahraniti samo sebe. ‘Moja žena, moj muž, moj poziv, moja služba, moj posao, moja obitelj spašena…’ Na žalost blagoslovi koje Bog ima za nas, na taj način postaju idoli koji nas priječe od istih blagoslova.
Tako je bilo i u mojoj mladosti… Nemoj misliti da te osuđujem! Bili smo na pragu velikog duhovnog probuđenja. Bog nam je to jasno stavio na srce. Svi smo bili svjesni veličine poziva koji je Bog imao za nas. Baš smo se nekolicina nas mladih počeli redoviti okupljati na molitvenim sastancima. Bilo je silno. Ali imali smo slične probleme kao što vidim da i vi imate. Ali Bog se počeo pokretati, jer nas je volio i smilovao nam se. Slava Tebi Isuse! Vjeran si mi od mladosti!!” Baka je zastala, i sa čeznutljivih očiju obrisala suze radosnice i zahvalnice.
“Bog nam je pokazao ključ za izlaz iz tog stanja, a to je da maknemo pogled sa sebe i stavimo pogled na Njega i Njegovo kraljevstvo. Sinko, ako ne budeš vidio Kraljevstvo i Slavu Božju u bratu i sestri do sebe, nećeš ih vidjeti ni na stadionu punom ljudi koji slave Boga. Tvoj brat i sestra su nesavršeni i puni slabosti, kao i ti, ali oni su vrata do blagoslova. Tako smo mi počeli moliti jedni za druge. Primjerice, molili smo da se Bog smiluje bratu koji je bio u godinama i koji se borio sa osamljenošću. Molili smo se da mu Bog dade ženu. I Bog ga je blagoslovio. Uslišana molitva je ohrabrila i nas, te je naša vjera za to područje bila sve veća i veća. Kako je samo čudesno Bog spojio mene i djeda.”, nasmijala se. “Dok smo molili za druge, milost je bila oslobođena i u našim životima, jer ‘…kojom mjerom mjerite tom će vam se i mjeriti – dobra, zbijena, stresena i preobilna mjera iskrenut će vam se skut…’
Dok smo molili da Bog blagoslovi druge poslom, sami smo dobivali poslove, a neki od nas bili promaknuti na poslu. Dok smo molili, evangelizirali – radili na spasenju tuđih obitelji, Bog je počeo spašavati članove naših obitelji. Dok smo molili da drugi uđu u poziv i mi sami smo ulazili. Bog je podigao mnoge apostole, proroke, evanđeliste, učitelje, pastire, uspješne poslovne ljude, pisce knjiga, autore pjesama, glazbenike, snažne obitelji…. Da sinko, Bog je podigao generaciju vatre koja je bila davno prorokovana. Na toj platformi sada Bog nastavlja graditi djelo u tvom životu i tvojoj generaciji. Postojanosti ti je uistinu potrebno da vjerom i strpljenjem baštiniš obećanja! A ti ne zaboravi obećanja koja ti je Bog dao!!!”
Djed je u tom trenutku nazvao i prekinuo baku. Pohvalio joj se novim umjetničkim slikama sa novog mobitela… I dok se baka smijala djedovim forama, Florijan je počistio kavu sa parketa te razmišljao o svemu što mu je baka ispričala. Čudio se i kako su samo luckasti baka i djed da su toliko zaljubljeni i u tim godinama…
Bilo kako bilo, tuga u Florijanovom srcu je uminula, a u njegovim očima i srcu, vatru nade i vjere palila je neodgodiva budućnost začeta u srcu samog Gospodina. Florijan se pozdravio s bakom, nastavljajući svoju životnu pustolovinu. A njegov život je bio pustolovina i kada zapravo nije bilo pustolovine. Kao što vidite, Florijan nije bio savršen mladić; bio je pun sitnih nespretnosti, brljao je kad god bi se ukazala prilika, a mnoge ne-prilike si je i sam stvorio. Bio je jedno malo klupko zapetljano koje čime. Ali to klupko je bilo u Božjim rukama koje su red po red plele nešto predivno u njegovom životu. Iza Florijana kao da je bio odred anđela čistača koju sve izvodili na dobro. I uistinu, pratili su ga moćni anđeli koji su u njemu vidjeli nešto što on još nije vidio. Bilo im je rečeno da će on jednog dana biti moćni Božji sluga koji će voditi bitke Boga živoga…
Autor: Luka Ježina
