Rođena sam 22.9.1989. u Osijeku. Potječem iz tradicionalne rimokatoličke obitelji pa sam obavila sve potrebne skaramente. No, živoga Boga nikad nisam upoznala. Vjerovala sam da postoji nešto veće, ali nikad mi nitko nije rekao da je jedan Bog koji je umro za mene i da vjerujući u Njega imam život vječni te da i ja danas mogu imati odnos s Njim.
Živjela sam kao i svi mladi i silno sam se trudila ispuniti prazninu koja je bila sveprisutna. Također, borila sam se sa stvarima s kojima se većina tinejdžera bori. Osim toga, roditelji su mi pružili predivno djetinjstvo i stvarno su mi potpora u životu jer kad se sve oduzme i zbroji ništa mi od naravnih stvari nije falilo.
U jednom trenutku u životu, 2006. godine, snažno sam zavapila Bogu, gdje god da je, i tko god da On je, neka mi dođe i pomogne… Vjerujem da mi je sam Bog u to vrijeme spasio život od smrti.
Bila je 2007. godina kada sam prvi put doživjela živoga Boga. Dogodilo se to u zajednici u Osijeku u koju me pozvala prijateljica. Ljudi koji su tamo slavili su Boga, svirali, dizali ruke, pjevali i stalno pričali o Isusu. Prvi put susrela sam se s nečim takvim. No Isus me zbilja dotaknuo i osjećala sam kao da tamo oduvijek pripadam. I dan danas sjećam se propovijedi koja je bila. Naravno, imala sam hrpetinu pitanja u glavi, ali znala sam da želim Isusa, trebala mi je Božja ljubav i prihvatila sam ruku pomirenja što mi ju je pružio. Isus me primio ovakvu kakva jesam, život mi obnovio i preusmjerio. Pozvala sam Isusa u svoje srce i moj proces obraćenja je započeo. Naravno, tu su bila razna protivljenja okoline mojoj „novoj furci“, ali sam Bog izlijevao je svoju milost da se sa svime što dođe mogu nositi te hrabro i odvažno ići naprijed.
Uvijek sam imala neke ljude kojima bih se divila, smatrala ih mudrima, uspješnima, čak i duhovnima, ali ti svi ljudi toliko su nesavršeni kada sam upoznala Onoga koji je savršen, Isusa koji je stvarno u pravom smislu jedina faca i ako nekoga trebam slijediti kroz ovaj život i na koga se trebam ugledati onda je to On. I ako je On moj Gospodin, onda je moja najuzvišenija svrha da Mu ugodim.
Danas sam ja jedina koja je spašena iz moje obitelji, ali Bogu ništa nije nemoguće, zato molim i vapim Gospodinu za moju obitelj, prijatelje, moj grad, da Ga upoznaju kao što sam Ga ja upoznala jer Njegova milost nam je i više nego dovoljna.
Autor: Ana Zvonar
