“Dakle, ako je tko u Kristu, on je novi stvor; staro je nestalo, novo je, evo nastalo.” 2. Korinćanima 5:17
Dogodilo se to jedne prosinačke noći uoči Božića. Na putu do Engleske prolazili smo kroz Njemačku i pjevali Bogu hvale. Božja prisutnost je ispunila automobil. Zatvorio sam oči i učinilo mi se da se nalazim pred filmskim platnom. Pred očima su mi se redale slike. Ugledao sam Isusa kako nosi težak križ. Napravio je nekoliko koraka i pao na zemlju. Zatim se teškom mukom podigao. Srce mi je počelo ubrzano lupati. Suze su mi potekle niz obraze i počeo sam jecati. Začuo sam glas koji mi je rekao: “Sve što sam učinio, učinio sam za tebe.”
U istom trenutku, ta slika je nestala ispred mojih očiju. No, ja sam i dalje plakao. Znao sam da je Isus pravedan i dobar i da sam ja trebao podnijeti tu kaznu.
Iako je od tog događaja proteklo više od deset godina, još ga se uvijek živo sjećam. Proteklih deset godina proveo sam proučavajući Bibliju. Uz pomoć Duha Svetog saznao sam da je Isus za mene učinio puno velikih stvari. Shvatio sam i zašto ih je učinio. Te spoznaje smatram vrlo dragocjenim blagom i želim ih podijeliti s tobom.
Naša prošlost, sadašnjost i budućnost se susreću u događaju koji se odigrao prije gotovo dvije tisuće godina. Taj događaj i naš odnos prema njemu odlučuju o našoj budućnosti. Iako živiš gotovo dvije tisuće godina nakon njega, on je na vrlo osoban način povezan s tvojim životom. Ti si bio duhovno predstavljen na mjestu na kojem se on dogodio. Tamo se odlučivalo o sudbini tvog duha, duše i tijela.
Autor: Damir Šićko Alić; iz knjige “Za tebe u Kristu”
