Bog je bogat i sve što daje je veliko i predivno. Bog ne može dati manje nego je dovoljno, niti lošije od standarda, niti kasnije nego je to potrebno, niti sa zadrškom zbog škrtosti. On to ne može, jer je Njegov karakter nesposoban škrtariti i zato jer nam je u Kristu već dao sve.
Na žalost ljudi, čak i djeca Božja, mogu manje primiti nego On daje. Nekad umjesto dvije ruke, Njemu pružimo samo jednu.
Nekad i ta jedna koju pružamo čvrsto drži svoje strahove i rane, pa ne može primiti od Božjeg blagoslova.
A važno je da znamo primati svaki blagoslov od Boga i da u Bogu tražimo ispunjenje svake naše potrebe. Jer samo takvi ćemo biti radosni dok dajemo.
U Bibliji se na dva mjesta pojavljuje priča o siromašnim udovicama, jednoj koja je nahranila Iliju posljednjom svojom hranom (1. Kraljevima 17:9) i drugoj koju je sam Bog Isus gledao dok daje i pohvalio je pred učenicima (Marko 12:41).
Ogromna je vjera i pouzdanje u Boga bilo u obje žene, ali i velika plaća njihove poslušnosti. Jer iako su obje bile u iznimno velikoj potrebi, Bog ih je nama prikazao kroz njihovu nesebičnost u davanju.
Ja vjerujem da je radostan darivatelj onaj koji ima potrebe, možda čak i velike, ali vjerno daje. Jer zna da je Bog dobar i da će zadovoljiti svaku potrebu. Ja vjerujem da je radostan darivatelj poslušan Bogu, i svjestan da Bog pažljivo gleda na njegovu poslušnost u davanju. I vjerujem da onaj koji radosno daje, ne daje samo financije, već i svoje vrijeme, svoju utjehu, ohrabrenje i ljubav.
Primanje je toliko usko povezano uz davanje da su gotovo jedna stvar. Pa ako netko želi primiti ljubav, neka je prvo daje. Ili ako netko želi dati Bogu, neka od Boga također očekuje. Isus je sve vjerne pozvao da budemo kao On i činimo djela koja je On činio. Što se davanja tiče, On je na križu dao sve za nas.
Vjernik koji shvati neprocjenjivost tog dara, ne može biti tužan niti škrt dok daje u Kraljevstvo.
Ja vjerujem da Bog voli radosna darivatelja i zbog toga jer je i sam radostan dok nama daje svaki dan nove blagoslove.
Autor: I. B.
