Krenut ću od samog početka, još dok sam bila curica od 13 godina. Upravo prije mog rođendana je umro moj otac. Kako je proučavao bioenergiju i ostale malo nadnaravne i paranormalne stvari polagano je i mene uvodio u taj svijet. U najtežim godinama sam ostala bez oca, mama je vrlo brzo pronašla osobu s kojm je dalje dijelila život,ali ja sam nekako ostajala po strani. Sjetila sam se tatinih knjiga i krenula u samostalno proučavanje svega što je i tatu zanimalo, tako sam došla i u doticaj s prizivanjem duhova, tarotom i svim drugim.
….. NE ZNAJUĆI ALI SAM OTVORILA VRATA ZLIM DUHOVIMA…… kasnije je moj život bio prosječan, ali nikako pohvalan. Jednog sam dana upoznala sadašnjeg supruga i vrlo se brzo preselila kod njega da zajedno živimo. Tada sam imala 16 godina. Kako sam voljela proučavati sve što ima veze s duhovnim svijetom tako sam i njega u to uvukla.
Naš je odnos krenuo krivo i prije nego smo ušli u brak. Jednog sam dana nazvala i zatražila od nekog učitelja Jotisha da mi pročita moju budućnost sa mojim tadašnjim dečkom, uskoro je stigla kazeta sa cijelim našim životima u budućnost. I pismo je stiglo zajedno sa kazetama, na tom je pismu pisalo:“ Zvijezde smatraju da on nije dovoljno dobar da bude uzoran suprug i dobar otac“. Ja sam to pročitala , ali sam brzo mahnula glavom i pospremila taj papir. Zaboravila sam na njega do naše prve svađe, sjetila sam se što je pisalo i ponovno pročitala. Sad su već misli dobile zadovoljstvo jer su se mogle igrati s raznoraznim scenarijima. Naravno da je ta rečenica utjecala i na moje misli i na moje srce i polagano se topila ljubav koju sam osjećala prema mužu. Sad sam već bila i majka dvoje djece i nisam samo tako mogla napustiti muža koji je u mojim očima bivao sve gori i gori. (naglašavam ovo: “u mojim očima”)
Godine su prolazile, moja je ljubav i dalje kopnila, polagano ali sigurno. Tada se dogodilo nešto strašno što me je protreslo. Moj muž doživio je prvi infarkt, lakši doduše. Od tada sve je bilo podređeno njemu, sve samo da se ne nervira. Djeca nisu smjela vikati jer je tata spavao, nismo ga smjeli živcirati jer je bio bolestan, i na kraju se nije s njim uopće moglo razgovarati a da nije sve samo po njegovom. Nije više postojao nikakav dogovor već samo naredba koja je trebala biti izvršena. Nakon dvije godine takvog života uslijedio je drugi infarkt.
Nakon drugog infarkta više uopće nije bio ni isti , a niti malo prilagodljiv djeci. Postao je potpuno odbojan u svakom pogledu. Ljubavi više nije bilo. Podigao se strah koji se hranio kroz njegove ljutnje ili možda čak i krive poglede. Postojala je navika koja nas je držala zajedno.
Par mjeseci nakon infarkta sin nam se jako teško razbolio, i sada je sin bio u potpunom centru pažnje. Imao je teške dvije operacije, a drugu je jedva preživio. Sve te godine su samo posljedica otvaranja krivoj duhovnosti.
U periodu nakon druge operacije ja sam zavapila Bogu jer nisam znala ima li ga ili ne. Tad mi je prvi put odgovorio na molitvu. Nedugo zatim cijela je obitelj upoznala Isusa, životi su nam se drastično počeli mijenjati na bolje. Sin je bio potpuno iscijeljen, mužu je Isus iscijelio srce, a ljubav se polako počela vratati u naš brak i naše živote.
Ali….sve je bilo u redu dok je i dalje bilo sve onako kako je moj muž navikao živjeti, a to je da je sve podređeno njemu. Samo što je sada bilo drugačije Bog mi je bio na prvom mjestu i iznad svih i svega, moj muž to nikako nije mogao razumjeti. Strah koji je samo bio prisutan i ne toliko očit svo vrijeme braka počeo se rasplamasavati i prerastao u ogroman strah od muža. Koliko god sam pokušavala nisam uspijevala prebroditi jaz koji se ponovno otvarao među nama. Jednog je dana situacija kulminirala jakom emotivnom eksplozijom, a morali su biti pozvani i prijatelji kako bi se sve smirilo.
Tada sam smogla snage i rekla svom mužu da ga ostavljam i da jednostavno ne mogu više tako. Uzela sam svoje stvari, kćer je otišla samnom, a sin je izrazio želju da ostane s ocem. Te mi je večeri jedna mudra osoba rekla:“ Draga sestro bježi iz braka jedino ako ti je glava u pitanju, ako ti je život u opasnosti onda se razvedi. Ali Bog je stvorio brak, razmisli.“ Ništa mi teže nije bilo nego tih par večeri koje sam provela besano. Pronašla sam stan i polako počela živjeti život ….. Razmišljala sam o tim riječima, molila sam i više nego što sam do tada molila, i uvijek mi je na srce dolazilo da se moram pomirit s mužem jer ga je Bog pripremio za mene.
Odlučila sam popričati s mužem i pokušati pronaći najbolje rješenje koje je Bog pripremio za nas oboje. Dok smo bili na probnom roku koji smo sami odredili moj muž je ponovno bio onaj stari u kojeg sam se zaljubila. Moja se ljubav prema njemu polagano počela vraćati. Bog nam je svakog danan pokazivao što i kako treba promijeniti na sebi kako bi naš brak bio Njemu ugodan. Bog je bio taj koji nas je vodio kroz oporavak braka i ljubavi. Mog je muža učio kako se treba ponašati , a i mene je Bog učio kako se ja trebam ponašati .
Najdraži su mi stihovi koje mi je svakodnevno Otac govorio:
“Podložni budite jedni drugima u strahu Kristovu! Žene svojim muževima kao Gospodinu! Jer muž je glava žene kao i Krist Glava Crkve – On, Spasitelj Tijela. Pa kao što se Crkva podlaže Kristu, tako i žene muževima u svemu!
Muževi, ljubite svoje žene kao što je Krist ljubio Crkvu te sebe predao za nju da je posveti, očistivši je kupelji vode uz riječ te sebi predvede Crkvu slavnu, bez ljage i nabora ili čega takva, nego da bude sveta i bez mane. Tako treba da i muževi ljube svoje žene kao svoja tijela. Tko ljubi svoju ženu, sebe ljubi. Ta nitko nikada ne mrzi svoga tijela, nego ga hrani i njeguje kao i Krist Crkvu. Doista, mi smo udovi njegova Tijela! Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu; dvoje njih bit će jedno tijelo. Ova je tajna uzvišena-a ja velim (da je uzvišena) u odnosu na Krista I Crkvu. Dakle, neka svaki od vas ljubi svoju ženu kao samog sebe, a žena neka poštuje svog muža.” Efežanima 5:22-33
Od kada je Bog prva osoba u našem braku ljubav je ta koja sve prevladava jer ljubav je Bog , a on je dobrostiv i ne zamjera. Ako mu i dalje dajemo mjesta da bude prvi naš brak nikad neće presati a naša će ljubav jačati i rasti. Jedino je Bog taj koji nije dozvolio da se rastanemo, i On nas je naučio i još nas uči kako imati Bogom i ispunjen brak.
Nakon što su se niti ponovno počele učvršćivati, Gospodin me podsjetio na papir i kazetu koju sam davno prije zahtjevala da mi se napravi. Odmah sam otišla, uzela papire i kazetu i bacila u smeće. Priznala sam grijeh pred Bogom, pokajala se. Bog mi je oprostio i odmah oslobodio tih okova koji su me stiskali. Nakon što su spali lanci s mene ljubav prema mom mužu je doslovno procvjetala i danas godinama nakon toga…još se razvija i raste. Slava Isusu 🙂
