Naravno, Isus nije jedini koji svjedoči Njegovu Božanstvu. Sva Pisma svjedoče za Njega. U stvari, hebrejski proroci su očekivali da će Mesija biti Bog. Izaija 9:6 kaže: Jer, dijete nam se rodilo, sina dobismo; na plećima mu je vlast. Ime mu je: Savjetnik divni, Bog silni, Otac vječni, Knez mironosni.

Izaija 7:14 ga slijedi: Zato sam će vam Gospodin dati znak: Evo, začet će djevica i roditi sina i nadjenut će mu ime Emanuel!

Hebrejski proroci su očekivali da će Jahve, Bog njihov hodati zemljom:

Jer evo: Jahve izlazi iz svetoga mjesta Svojega, silazi i hodi po visovima zemaljskim (Mihej 1:3).

Ja znadem dobro: Moj izbavitelj živi i posljednji će On nad zemljom ustati (Job 19:25).

Je li Jobov otkupitelj Bog? Odgovor je u Izaiji 44:6: Ovako govori Jahve, kralj Izraelov i otkupitelj njegov, Jahve nad Vojskama: “Ja sam prvi i ja sam posljednji: osim mene Boga nema.

U Otkrivenju 1:17,18 čitamo: Ja sam Prvi i Posljednji, i Živi! Mrtav bijah, a evo živim u vijeke vjekova.

Pisac pokazuje da je On Isus jer je rekao da je On umro i evo živi dovijeka. Istovremeno, On tvrdi da je “Prvi i Posljednji”, što znači da je Bog, pisac nije bio u neznanju Izaije 44:6 citiranog gore, niti je On u neznanju sličnih stihova uključujući Izaiju 41:4 i 48:12. Predsjedavajući naglašava ovaj identitet ponovivši Svoju tvrdnju u Otkrivenju 2:8, koji kaže, “riječi Prvoga i Posljednjeg, koji bijaše mrtav i oživje”. Također vidi Otkrivenje 1:8, 22:13, 21:6.

Da je Isus Bog može se vidjeti i kada se Ivan ne sjeća da se mora štovati samo Boga, ali u isto vrijeme mi trebamo obožavati Isusa. Otkrivenje 22:8,9 kaže: Ja, Ivan, čuo sam i vidio sve ovo. I kada sam to vidio i čuo, padoh pred noge anđelu koji mi to pokaza da mu se poklonim. A on će mi: “Nipošto! Sluga sam kao i ti i braća tvoja proroci i svi koji čuvaju riječi ove knjige. Bogu se pokloni!”

Ipak, Isus nije, na isti način, spriječavao ljude da Ga obožavaju:

Jedanaestorica pođoše u Galileju na goru kamo im je naredio Isus. Kad Ga ugledaše, padoše ničice pred Nj. A neki posumnjaše. Isus im pristupi i prozbori: “Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji! (Matej 28:16,17,18).

Vidi također Luka 5:8, Luka 17:15,16, Ivan 9:38 i Matej 14:33, što su četiri druga slučaja u kojima su ljudi obožavali Isusa. Ipak, ni u jednom od njih nije zabilježeno da je Isus to spriječio. Mi trebamo obožavati Isusa. Vidi Filipljanima 2:9-11, Hebrejima 1:6, Otkrivenje 5:12-14 i Otkrivenje 22:3.

Kada je Toma obožavao Isusa nazvao ga je Bogom, ali Isus ga nije u opomenuo: Odgovori Mu Toma: “Gospodin moj i Bog moj!” Reče mu Isus: “Budući da si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!” (Ivan 20:28,29).

Evo, Isus je ohrabrio Tomu da Ga štuje i naziva Ga Bogom. To je bio Isus, koji je rekao: “Klanjaj se Gospodinu, Bogu svomu, i njemu jedinomu služi!” (Luka 4:8).

Dakako, ako je Isus nije bio Bog, On bi učinio isto što je Petar učinio u Djelima 10:25,26: Kad je Petar ulazio, pohrli mu Kornelije u susret, padne mu k nogama i pokloni se. Petar ga pridigne govoreći: “Ustani! I ja sam čovjek.”
Drugi pokazatelj da je Isus Bog je to da je svijet stvoren kroz Isusa: Ta u Njemu je sve stvoreno na nebesima i na zemlji, vidljivo i nevidljivo, bilo Prijestolja, bilo Gospodstva, bilo Vrhovništva, bilo Vlasti – sve je po Njemu i za Njega stvoreno (Kološanima 1:16).

Vidi također Hebrejima 1:2, Hebrejima 11:3, I Korinćanima 8:6, poslovice 8:29,30, Ivan 1:3,10 i II Peter 3:5 (U usporedbi sa Ivan 1:1,14).

Mnogi stihovi u Novom zavjetu tvrde da je Krist Bog:

Jer u Njemu tjelesno prebiva sva punina Božanstva; te ste i vi (Kološanima 2:9).

Neka u vama bude isto mišljenje kao i u Kristu Isusu: On, trajni lik Božji, nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom, nego sam sebe “oplijeni” uzevši lik sluge, postavši ljudima sličan; obličjem čovjeku nalik (Filipljanima 2:5 – 7).

U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog…. I Riječ tijelom postade i nastani se među nama i vidjesmo slavu Njegovu – slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca – pun milosti i istine (Ivan 1:1,14).

Ja i Otac jedno smo (Ivan 10:30).

Tko je vidio Mene, vidio je i Oca (Ivan 14:9).

Ali za Sina: Prijestolje je Tvoje, Bože, u vijeke vjekova, i pravedno žezlo – žezlo je Tvog kraljevstva (Hebrejima 1:8).

Začetnika života ubiste. Ali Bog ga uskrisi od mrtvih, čemu smo mi svjedoci (Djela apostolska 3:15).

Što to ovaj govori? Huli! Ta tko može grijehe otpuštati doli Bog jedini? (Marko 2:7).

Sve obuze strah te slavljahu Boga govoreći: “Prorok velik usta među nama! Pohodi Bog narod svoj! (Luka 7:16).

Svi se zapanjiše zbog veličanstva Božjega (Luka 9:43).

Iščekujući blaženu nadu i pojavak slave velikoga Boga i Spasitelja našega Isusa Krista (Titu 2:13).

Šimun Petar, sluga i apostol Isusa Krista, onima koje pravednošću Boga našega i Spasitelja Isusa Krista zapade ista dragocjena vjera kao i nas (2. Petrova 1:1).

Petar, u svojim poslanicama, ne pravi razliku između Duha Svetoga i Duha Kristova:

Ispitujući, na koje ili na kakvo vrijeme pokazuje Duh Kristov u njima, unaprijed svjedočeći za Kristove muke i za slave po tome (1. Petrova 1:11). Jer nikad proroštvo ne bi od čovječije volje, nego naučeni od svetoga Duha govoriše sveti Božiji ljudi (2. Petrova 1:21).

Razmotrite ova dva stiha:

A sam Bog i Otac naš i Gospodin naš Isus upravio naš put prema vama! (Prva Solunjanima 3:11); A sam Gospodin naš Isus Krist i Bog, Otac naš, koji nas uzljubi i koji nam po milosti dade trajno ohrabrenje i dobru nadu, da ohrabri vaša srca i neka ih učvrsti u svakom dobru djelu i riječi! (2. Solunjanima 2:16,17).

Riječi koje su podcrtane, upravio i ohrabri, su u trećem licu jednine u izvornom grčkom tekstu. Time se uspostavlja identitet između “sam Bog i Otac naš” i “Gospodin naš Isus” u 1. Solunjanima 3:11, kao i identitet između “sam Gospodin naš Isus Krist” i “Bog, Otac naš” u 2. Solunjanima 2:16,17.. Imao taj identitet nije postojala, to bi bilo potrebno koristiti treće lice množine u oba slučaja.

U jednom trenutku, Isus je tvrdio njegova Božanstvo pozivanjem na njegov dobrotu u savršenom smislu:

Isus mu reče: “Što me zoveš dobrim? Nitko nije dobar doli Bog jedini! (Marko 10:18 i Luka 18:19).

Ljudima je tada preostalo ili da negiraju da je dobar ili da se slože s Njegovim Božanstvom.

Isus je rekao mnoge stvari kojima je tvrdio Njegovo Božanstvo, a ljudi su shvatili da je imao takvu tvrdnju. To je razlog zašto su ga optužili za bogohuljenje jer je rekao takve stvari. Vidi Marko 14:60-64, Marko 2:7, Luka 5:20-22, Ivan 10:33 i Ivan 5:18, koji kaže: Zbog toga su Židovi još više gledali da ga ubiju jer je ne samo kršio subotu nego i Boga nazivao Ocem svojim izjednačujući sebe s Bogom.

Da su Isus i Bog jednaki nije u suprotnosti s tim da je Isus bio čovjek. Bio je oboje.

 

Autor: Richard M. Riss