Dolazim iz obitelji rastavljenih roditelja, ali unatoč tomu nikada mi nije ništa falilo. Živio sam s mamom i bratom, a tatu sam posjećivao koliko sam mogao. Imao sam prijatelje i sve se činilo jako dobro, nisam bio problematičan ili bilo što drugo.
Jednoga dana čuli smo da je brat krenuo u nekakvu malu crkvu o kojoj ja nisam htio previše slušati, no kasnije mi je brat pričao o tomu koliko me Bog voli i da je dao svoga Sina Isusa da umre na križu za mene (Ivan 3:16).
Tako mi je pričao nekoliko puta i pozvao me da dođem na podjelu paketića za djecu, imao sam tada 14 godina. Ušao sam u mali prostor koji su oni nazivali Crkva i tamo sam također slušao o Božjoj ljubavi prema meni, tada me je Gospodin snažno dotaknuo, ali sam to držao u sebi.
Tek nakon toga svega shvatio sam što meni fali, fali mi ljubav, ali Očeva ljubav, ona koja je uvijek uz mene. Odlučio sam poći s bratom na službu na kojoj su služili propovjednici iz Njemačke.
Opet sam slušao o Božjoj ljubavi i na kraju sam predao svoj život Isusu koji mi je obećao da će uvijek biti moj najbolji prijatelj i da će biti stalno uz mene. Od tada moj je život ispunjen ljubavlju i radošću.
Međutim, krenuli su problemi, roditelji su mi zabranili da idem u crkvu, ali znao sam da ću jednoga dana slobodno moći ići. Prošlo je malo više od godine dana kada sam dobio priliku da odem u crkvu i tako su svi vidjeli da me ništa ne može odvojiti od Gospodina.
Uz malo trpljenja dobio sam dopuštenje da idem slobodno u crkvu. Počeo sam učiti što je to biti kršćanin i kako živjeti. Slava Isusu koji me je sačuvao od svijeta i svega što svijet nudi!
Kao uvijek, opet je došla kušnja na mene, naime, u crkvi sam bio najmlađi, svi ostali stariji od mene barem 7 godina. U to vrijeme pitao sam se što ja radim, svi moji prijatelji su vani i provode se, a ja idem u crkvu svaki dan. Tada su mi govorili samo da vjerujem za svoju generaciju i da će oni doći. Nakon 3 za mene teške godine, došao je moj najbolji prijatelj kojemu sam svjedočio i rekao da se želi spasiti.
I tako su došli i drugi prijatelji kojima je Isus postao najbitnija osoba u njihovom životu. Danas je naša crkva puna mladih koji su željni Isusa, a ja vjerujem da će nas biti još puno, puno više. A znate zašto? Zato što moj Bog je Bog generacija i vjeran je svojim obećanjima! Nikada nemojte posustati, jer vjeran je On!
«…svoj ću blagoslov na te izliti i učiniti tvoje potomstvo brojnim poput zvijezda na nebu i pijeska na obali morskoj! A tvoji će potomci osvajati vrata svojih neprijatelja.» (Postanak 22:17)
Autor: Filip Pernar
